Srebernica: Tekst vrijedan svake pažnje – SEDAM ZLATNIH IZ SREBRENOG GRADA

1189

Da Srebrenice ima i da je neće nestati svjedoči i nas “Sedam zlatnih”.

Nas sedam iz različitih mjesta u našoj brdovitoj Srebrenici, dokaz je da se islam u muslimani u BiH neće nikada umoriti.

Uobičajene i šablonizirane priče koje mahom odlaze iz Podrinja šalju poruke koje su u jednu ruku realne, a u drugu potpuna laž. Činjenica je da omladina i naši vršnjaci iz svih dijelova Domovine odlaze, posebna priča je sa Podrinjem. Da Podrinje živi i da se ne predaje dokazuju naše ocjene u dnevnicima.

Da Islam živi u Podrinju dokazuju i stotine kilometara pređenih da bismo došli do naših škola. Život u zemlji koja biva pogođena ratom svako par decenija je težak sam po sebi. Naime, ništa u životu nije lahko. Ako gledamo na život kao na poteškoću, svaki udisaj i izdisaj bosanskog nam zraka je težak.

Čovjeku je dužnost, imperativ da se obrazuje i da uči, da se bori, da znanjem pobjeđuje. Najteža i odlučujuća borba nakon fizičke borbe je borba perom. Borba koja gradi porušene mostove, domove i prijateljstva. Nadamo se da ćemo knjigom i perom ispuniti emanet naših roditelja, naših predaka i onaj najbitniji naših u Potočarima. Nadamo se da je naša generacija donekle ispunila emanet i da će svojim radom svaki dan ispunjavati srca naših najmilijih.

Možda ne izgleda kao neko bitna stvar da sedam učenika iz jedne generacije i sa područja jednog medžlisa završava medresu. To je uobičajena pojava i nešto čime bi se svaki Bošnjak trebao da ponosi. Ali kako među zvjezdama ima ona jedna sjajnija tako i ova priča ima svoju specifičnost.

Nas sedam iz manjeg entiteta, nas sedam sa bedema Domovine, nas sedmero djece iz srebreničkih sela ove godine s hajrom završavamo školovanje u medresi.

Da se BiH u miru brani znanjem i vjerom svjedoči nas sedam medresanata. Gdje god odemo i gdje god da se nađemo s ponosom ističemo da smo djeca srebrenih dolina i zelene Drine. Djeca koja ne žele da okrenu leđa svojoj djedovini, djeca koja Srebrenicu vole i ne žele da je ostave. Nas sedam iz Srebrenice je ostavilo trag u tri medrese u BiH.

Fatima Bektić iz sela Jasenova, udaljenog 15-ak kilometara od centra Srebrenice pohađa medresu “Osman ef. Redžović” u Visokom.

Hajrunisa Džananović iz sela Tokoljaci, udaljenog 30-ak kilometara od centra Srebrenice pohađa “Behram-begovu medresu” u Tuzli.

Alija Ljeskovica iz sela Liješće, udaljenog 45 kilometara od centra Srebrenice pohađa “Behram-begovu medresu” u Tuzli.

Nermin Orić iz sela Gornji Potočari, udaljenog 10-ak kilometara od centra Srebrenice pohađa “Behram-begovu medresu” u Tuzli.

Eldina Osmanović iz sela Jezero, udaljenog 30-ak kilometara od centra Srebrenice pohađa “Gazi Husrev-begovu medresu” u Sarajevu.

Larisa Salihović iz sela Peći, udaljenog 45 kilometara od centra Srebrenice pohađa “Gazi Husrev-begovu medresu” u Sarajevu.

Fetah Ramić iz sela Luka, udaljenog 50 kilometara od centra Srebrenice, pohađa “Gazi Husrev-begovu medresu” u Sarajevu.