Srebrenica: Na današnji dan 1993. godine u selu Poljak ubijeno 20 civila, žena i djece bošnjačke nacionalnosti

673
Prošlogodišnje obilježavanje godišnjice u selu Poljak. Foto: Organizacija porodica šehida i poginulih boraca općine Srebrenica

Na današnji dan, 24. januar, 1993. godine vojska SR Jugoslavije (VJ) iz Srbije je prešla preko brane “Hidroelektrane Bajina Bašta” na jezeru Perućac, te uz pomoć naoružanih lokalnih Srba, opkolila selo Poljak u opštini Srebrenica i odvela 20 osoba, među kojima je bilo žena i djece, te ih u neposrednoj blizini pobili, dok se za dvije žene i dvoje djece još uvijek ništa ne zna.

Za ovaj zločin još niko nije procesuiran a niti jedan jedini sud se nije bavio ovim čistim aktom agresije SRJ (Srbije) na Bosnu i Hercegovinu.
 

Mujesiri Nukić tokom napada na selo ubijeno je pet članova uže porodice. Kako je ispričala za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) u povodu 29. godišnjice stradanja civila iz Poljaka, selo je granatirano pred zoru 24. januara 1993. godine, piše Detektor.

Nukić se prisjeća kako u tom trenutku nije bila u selu, te kako je navečer po dolasku u kući gdje joj je ubijena majka Hamida i strina Mulka, zatekla krvave zidove.

“Ušli su u kuću tu, u amidžinu kuću, gdje su one bile, njih su ubili, nožem su obje ubili. Nađene su u kući, jedna u jednoj sobi, druga u drugoj. Ja, kad sam se kasnije vratila u tu sobu, gdje je moja majka nađena, mrtva, ubijena, bilo je krvi po zidu, mlazovi, vjerovatno je ona po sobi, na nogama bila dok nije iskrvarila i onda je pala”, opisuje Nukić.

“Šta hoćete od nas, nemojte nas, šta smo vam mi krive”

Kako je objasnila, amidža je bio sakriven u podrumu kuće i čuo kad su one ubijene.

“Amidža je čuo dolje u podrumu kako majka i strina, njegova supruga, vrište i plaču ‘šta hoćete od nas, nemojte nas, šta smo vam mi krive’, najednom je zatajilo sve – znači ubili su ih”, priča Nukić, čiji je brat Mustafa tada ranjen i uspio je doći do podruma u kom se nalazio amidža, ali je iskvario i umro.

Tokom napada na Poljak dvije žene, među kojima i Adila, Mujesirina rodica, sa malom djecom su odvedene žive i nikada nisu pronađene.

“Od strine mi kćerku i unuče, još od jedne komšinice, isto, snaha i unuče, njih su dvije i dvoje djece, dvije, tri godine su imala djeca, njih su odveli tada i nikad nisu pronađeni, nit se zna gdje su i šta su”, kaže Mujesira.

Kako je objasnila, nakon što je završen napad, mještani koji nisu bili tu su se vratili u selo navečer, gdje su zatekli i njenog amidžu koji je preživio u podrumu, ali je ubijen u Potočarima 1995. godine tokom pada Srebrenice.

Nukić danas ne živi u Poljaku, koji posjećuje tokom godišnjice od napada na selo za koji do danas niko nije odgovarao. U pravdu više ne vjeruje i razočarana je radom pravosuđa.

Kadefa Muhić, predsjednica Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Srebrenica, govori za BIRN BiH kako imaju saznanja da je selo granatirano iz mjesta Perućac koje se nalazi u Srbiji. Objasnila je da je nekoliko granata palo na susjedno mjesto Đurđevac, gdje su istog dana ubijene tri osobe. Taj dan su iz ova dva sela ubijene 24 osobe, od čega su dvije osobe zapaljene.

Izgorjeli su muž i žena

“Izgorjeli su muž i žena, u povratku poslije u selo mještani su ih zatekli zapaljene i ukopali su ih u jednom mezarju”, kaže Muhić.

Za zločin u Poljaku, niko nije odgovarao, iako su preživjeli nekoliko puta davali izjave, dodaje Muhić.

“Bila bi satisfakcija porodicama žrtava, da je neko osuđen za ovaj zločin što je učinjen, da novi priraštaj mladih, da mogu izvući pouku iz toga, da zločine ne treba raditi, da se on ne isplati, ali ovim neradom Tužilaštva nekima će biti pouka, oni koji su radili taj zločin pa njihovi nasljednici bit će pouka da to ponovo mogu raditi, a da neće niko za to odgovarati”, istakla je Muhić.

 

/Detektor/Avaz/Podrinjemedia.ba