Bila je subota. Bila je 1994. godina. Između 12.10 i 12.20 sati. Bio je žamor ljudi umornih od surovih, sumornih, preteških godina, a opet spremnih na šalu, što je duh koji će uvijek živjeti među stanovnicima Sarajeva.
Bile su Markale. Čuo se jezivi, nažalost dobro poznati zvižduk granate, i grmljavina, a potom krici užasa. Krv, dijelovi tijela, mrtvi.
Njih 68 nikada se nije vratilo. Otrgnuti su iz zagralja djeteta, majke, oca, brata, sestre. Ubijeno ih je 68 u masakru tog 5. februara, prije 27 godina. Šezdeset i osam duša napustilo je svijet. Šezdeset i osam snova nikada dosanjanih. Šezdeset i osam.
Na pijaci Markale ranjeno je 144 Sarajlija.
/Radio Sarajevo
/E.B.