U periodu između dva svjetska rata Kurići su bili najbogatija porodica u Zvorniku. O njihovom velikom bogatstvu i životu i danas se priča, i to je jedino što je još od njih ostalo jer nisu imali potomaka koji bi produžili lozu i imetak, a i njihova porodična kuća koja se nalazila u naselju Fetija može se vidjeti još samo na nekim starim fotografijama.
Kurića je bilo osmoro, petorica braće i tri sestre. Niko od nih se nikada nije ženio ni udavao. Stariji Zvorničani sjećaju se da su tako željeli spriječiti odlivanje bogatstva. Alijaga je kao najstariji bio glava porodice, vodio je posao i raspolagao novcem. Priča se da su imali jednu prostoriju punu novca i da su naplaćivali njegovo gledanje. Svako ko je razgledao i divio se tolikom bogatstvu morao je, protiv uroka, da kroz jedan kapak na vratima da ubaci svoj novčić. Imali su monopol nad duvanom i soli, a trgovce u tri sreza -Vlasenici, Srebrenici i Zvorniku snabdjevali su raznom robom. Kurića odavno nema ni Zvornika iz tih vremena, ali ostala je priča o njima i bogatstvu koje im nije pomoglo da budu sretni i uživaju u onome što im je ono moglo pružiti. Sestre i braća Kurići – Fata, Devla , Hasiba i Ibrahim, Alijaga, Hajrudin, Hasan i Adem ukopani su na Kula gradu iznad Zvornika.
Priču o Kurićima upotpunio je svojim kazivanjima Slavko Kljajić koji im je godinama bio trgovački pomoćnik, a zanimljivo je da je u njihovoj kući, u drugom svjetskom ratu bio smješten štab Prve partizanske divizije i da je u njoj preminuo, nakon ranjavanja, narodni heroj Filip Kljajić Kićo.
IZVOR:ZVONO.MEDIA
/E.B.