Na današnji dan prije 31. godinu život za Domovinu Bosnu i Hercegovinu dao je heroj Sabahudin Husić, zvani Hiko.
Sabahudin Husić je rođen 01. novembra 1971. godine u mjestu Voljavica, opština Bratunac od oca Hajre i majke Zahide.
Djetinjstvo je proveo u rodnoj Voljavici, gdje je stekao i osnovno obrazovanje, dok srednju školu završava u Bratuncu. Po završetku srednje škole odlazi na odsluženje vojnog roka u JNA. Iz Armije izlazi pred samu agresiju na RBiH-u kao desetar obučen na artiljerijskim topovima i haubici.
Početkom agresije na RBiH-u pridružuje se grupi koju je predvodio Osman Malagić. Ta prva formirana grupa boraca koja je bila sastavljena od golobradih mladića iz Voljavice, Zalužja i Biljače, poda svojom kontrolom držala je vis Ljuljaška.
Nakon izvjesnog vremena dolazi u Srebrenicu te dobija raspored u jedinici koja je bila raspoređena na Budaku, na mjestu zamjenika komandira na topu Zis. Bio je to prvi položaj prema okupiranom Bratuncu. Pošto je odslužio vojni rok poznavao je i rukovao sa lahkim i teškim naoružanjem i oruđem.
Bez obzira na raspored i dužnost koju je obavljao često je dobrovoljno išao u diverzantske akcije sa svojim saborcima. U jednoj takvoj akciji sa grupom saboraca zarobljavaju neprijateljski tenk. Također se ističe u mnogim oslobodilačkim akcijama.
Jedna od takvih je u njegovoj rodnoj Voljavici u koju je sa ostalim saborcima ponosno ušao kao oslobodilac 14. decembra 1992. godine i tu ostao da brani kućni prag. Isticao se u svakoj borbi protiv neprijateljskih oklopnjaka.
Kakav je gazija bio možda najbolje kazuju svjedočenja njegovih saboraca koji su imali priliku prisluškivati agresorsku radio vezu. Na utvrđenim linijama pored Drine u Zalužju, prebacivajući se između položaja Hiko je bio brži i od neprijateljskih snajpera.
Tako da se jedan agresorski snajperista, preko radio veze, požalio riječima: “Ima jedan žućo, proljeće mi između kuća, ne mogu mu ništa!”
Bilo je situacija u kojima je bio među ključnim borcima koji su nosili borbu za slobodu kao u borbama za odbranu rodnog topraka. U tim borbama na rodnom topraku, nadomak Drine 30. januara 1993. godine teško je ranjen podrinski gazja Sabahudin Husić Hiko. Nažalost zbog posljedica teškog ranjavanja 07. februara 1993. godine prestalo je da kuca junačko srce bosanskog sina Sabahudina Husića. Ukopan je u šehidskom mezariju Kazani u Srebrenici pored svojih saboraca.
Svoje najbolje godine života posvetio je Domovini i njenoj borbi za nezavisnost. Iz tog razloga nije stigao zasnovati sopstvenu porodicu i tako iza sebe ostaviti potomke. Bio je izuzetno hrabar, društven kao osoba i veliki prijatelj. Padom zaštićene zone UN-a Srebrenica, u genocidu ubijen mu je i mlađi brat Nurdin, koji je nakon Sabahudinove smrti preuzeo njegove ratne dužnosti.
/TV Podrinje