Navršile su se 33 godine od masakra nad civilima u goraždanskom naselju Lozje kada je u napadu srpskih snaga 22. maja 1992. godine ubijeno oko 40 osoba, među kojima su bile žene, djeca i starci.
Sanini Tabaković tog dana je ubijen otac Šahin. Kosti mu nikada nisu pronađene, a ona još čeka pravdu. Zajedno sa porodicama drugih ubijenih, danas je u Lozju, gdje se obilježava 33. godišnjica jednog od najtežih zločina u okolini Goražda počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Midheti Kaloper na svirep način u Lozju je ubijeno 13 članova porodice, među njima majka i brat.
“Ubijeni su moji najmiliji, moje komšije, rodbina. Nakon 33 godine ovaj dan sjećanja obilježavamo dostojanstveno sa nadom u bolje sutra i sa osjećajem krivnje zašto i danas još uvijek niko nije procesuiran za ovaj zločin počinjen prije 33 godine. Zar trebamo 33 godine da čekamo, a imamo institucije koje trebaju da rade svoj posao, ali očito, kao što u svemu politika ima prste pa i u procesuiranju ratnih zločina ima. Mi smo svjesni toga, ali nećemo da pokleknemo, živimo u nadi da ćemo dočekati tu pravdu i da ćemo bar dobiti neku malu satisfakciju. 33 godine svake godine nas je ovdje manje jer biološki sat ne stoji, porodice umiru, a nisu doživjele pravdu, čak mnogi nisu doživjeli da pronađu kosti svojih najmilijih”, kaže Midheta Kaloper.
U napadu na Lozje (Kokino Selo) ubijeno je oko 40 civila među njima žene, djeca, starije osobe. Više desetina ljudi je zatočeno, a mnogi su završili u logorima poput “Podhranjen”, dok se za sudbinu 38 zarobljenih i danas ne zna.
Sud Bosne i Hercegovine vodi postupak protiv Branislava Lasice i Miroslava Milovića, optuženih da su kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske komandovali i učestvovali u napadu. Suđenje se nastavlja 29. maja, ali porodice žrtava, kažu kako gube nadu u pravosudni sistem.
U drugom predmetu optužen je Brane Petković, ratni komandant TO Srpske opštine Goražde, koji se tereti da je naredio napad. Optužnica protiv njega potvrđena je još 2020. godine, ali Petković je nedostupan pravosuđu
U ranijim godinama, Sud BiH je oslobodio Dragana Šekarića optužbi za Lozje, iako je kasnije osuđen na 17 godina zatvora za zločine u Višegradu. U Srbiji je, krajem prošle godine, Lazar Mutlak nepravosnažno osuđen na sedam godina zatvora zbog silovanja u Lozju i to je do danas jedina presuda u vezi s ovim zločinom.
Na spomen obilježju ubijenim u Lozju položeno je cvijeće i proučena fatiha, a žrtvama su se poklonili mladi Goražda koji su za ovu priliku spremili simboličan performans, a lokalni zvaničnici uputili poruke.
Premijer BPK Goražde Edin Ćulov istakao je da “pravda koja kasni više od tri decenije nije pravda”.
Ahmed Kulanić, direktor Memorijalnog centra Sarajevo obraćajući se u Lozju poručio je da generacije koje dolaze trebaju njegovati kulturu sjećanja.
“U trenucima dok su zločinci ubijali 40 nevinih civila, majke, djecu u utrobi majke, dok je krv tekla Lozjem, zastava jedine nam domovine RBIH je podizana ispred UN-a, važno je da ponesemo to sjećanje da je taj čin podizanja zastave i priznavanja nezavisnosti RBIH natopljen krvlju šehida i nevino ubijenih ovdje u Lozju i na drugim mjestima, to je činjenica i poruka koju moramo prenijeti mladim generacijama”, kazao je Kulanić.
Neprocesuiranje odgovornih za zločin u Lozju, kao i za sistematsko granatiranje i ubijanje civila u Goraždu tokom opsade duge 1336 dana već godinama je ne samo institucionalni propust, već i duboki moralni i civilizacijski poraz. Porodice žrtava Lozja poručuju da je to poraz pravde i onih koji šute pred zločinom.
“Zločin koji se ne procesuira je također poruka da životi nevinih ne vrijede, da istina nije bitna, i da se zločin isplati. Dok i čekamo pravdu neka se društvo zapita koga ovdje štiti tišina”, poručeno je iz Lozja.
/klix.ba