Jednog dana je Bajezid Bestami prolazio pokraj jedne ludnice… Na trenutak je pogledao i vidio kako se jedna grupa umnih bolesnika okupila oko doktora i traži od njega olakšanje… A sam doktor bio je zauzet dijeljenjem lijekova..
Dobar čovjek se obrati doktoru:
– O, doktore! Ima li kakav lijek za one što su uhvaćeni bolešću grijeha?
Doktor poče razmišljati…
Ovo pitanje mu bi veoma čudno… Koliko je bilo čudno, isto toliko bilo je i zapanjujuće… U tom momentu jedan od vezanih bolesnika reče:
– O znalče! Hoćeš li da ti kažem lijek za tu brigu?
Veliki šejh ga iznenađeno pogleda. Čovjek je u potpunosti bio vezan lancima. Pitao ga je:
– Kakav je to lijek?
Zaklokotavši lancima na nogama, bolesnik reče:
– Pomiješaj korijen teobe sa listom istigfara, stavi u to posudu duše i umijesi ga pri tom udarajući tučkom tevhida…Zatim, ispeci to na vatri aška. Poslije, u smjesu dodaj malo meda ljubavi. Nastalu smjesu ohladi lepezom zahvale i kašikom pokornosti nastavi da jedeš ujutru i navečer. Ako ovako uradiš, ništa neće ostati od tvoga grijeha!
Šejh zadrhta kao da mu srce metak pogodi i briznu u plač…
Koliko su riječi ovog dobrog insana bile ispunjene mudrošću…