Da li ste čuli za mjesto Kaludrani?
Za one koji možda nisu, da napišemo i par rečenica o ovom veoma malom, ali istovremeno velikom mjestu, a posebno velikom po dušama i srcima stanovništva ovog mjesta.
Bili smo skoro u ovom mjestu. Do istog možete doći na dva načina: jedan je preko Karakaja, prema Klisi i preko Klise eto Vas u Kaludranima. Put je još za vrijeme i života Bracike, Fadila Banjanovića, asfaltiran, ali vrijeme čini svoje, konstantno iz dana u dan propada. Tamo gdje se pojavi rupa, postaje sve veća i veća. I klizište je nanijelo ovom putu dosta oštećenja. Nešto je sanirano ali iskreno slabo i neadekvatno, kao i većina stvari u našoj državi.
Drugi put je preko Kozluka. Eto Vas iz Kozluka, preko Malešića i opet ste u Klisi. Skrenete lijevo i ponovo stižete u Kaludrane.
U ovom selu, pričaju prije rata bilo ih je dosta, tačan broj niko ne može sa sigurnošću reći, ali bilo je dovoljno omladine za nekoliko malonogometnih ekipa, za sijela, za veselja.
Danas, nažalost, rato je uzelo svoj danak. Teško kad dolazite u ovo selo možete sresti mladu osobu, posebno ako ste u posjeti van ljetnih odmora.
Omladine ima još, ali i oni što su tu, već su proteklih godina krenuli trbuhom za hljebom, pa su ili u Hrvatskoj ili u Sloveniji, pa i dalje, tražeći sebi bolje uslove života.
Ali kažu nam: Gdje god otišli, Kaludrani i naš narod je u srcima. To pokazujemo tako što čim nam se ukaže prilika, u auta, na avione, autobuse i put Kaludrana. Tu se najbolje odmorimo. Napunimo baterije. Tu je najveći rahatluk kojeg nema nigdje na svijetu – pričaju nam u Kaludranima.
Ovih dana, mislimo na mjesec april 2019. godine, Kaludranci su ponovo ujedinilo svoje snage, pa su zasukali rukave, a iskreno i otvorili i novčanike, pa ono što imaju i što su uradili pokušavaju još da im bude ljepše i bolje.
Naime, prije nekoliko godina, tačnije 2015., svojim šehidima u centru sela, podgili su i SPOMEN OBILJEŽLJE, jer njihovi oduzeti životi neka nam bude svima nauk i opomena, da se ovakvi zločini nikad ne ponove nikome, a posebno nama Bošnjacima – govore nam u ovom divnom selu.
Tu je odmah i mekteb, predivnog izgleda, kojeg bi poželjelo svako selo da ima.
Sa spomen obilježlja viori se bh zastava, a radnici punom parom rade oko obilježlja. Zidaju i dižu pozide, kažu uradili smo ovo obilježlje sa sredstvima koja smo imali, ali sada želimo da okolo obilježlja stavimo i ogradu, kako bi spriječili životinje da ulaze i time spriječili da ne ostavlju metež.
Također, preko puta punom parom se kreči i mekteb, pripremaju se za ramazan.
Ovdje će se ako Bog da i klanjati teravija a u planu smo da napravimo i kolektivni iftar za sve Kaludrance a i šire, sve naše komšije, braću i sestre. To smo radili ranije, ako Bog da i ove ćemo godine – poručuju nam divni ljudi iz Kaludrana.
Pozivaju i na kahvu i kolače, ima se šta i ručati.
Imamo ono što imamo. Imamo, ako ništa toplu riječ i kahva obavezno mora biti – govore nam sa velikim osmjesima na obrazima.
Mi im želimo puno sreće u svim zacrtanim ciljevima, da se ako Bog da što više okupljaju, druže, jer u tome je čar i života. Možeš imati kule i gradove, ali rahatluk je samo na jednom mjestu, u svom rodnom mjestu.
Ničije ime nismo isticali, i to namjerno, jer oni su Kaludranci, narod koji ima jednu dušu i srce.
Sretno.
/podrinjemedia.ba/E.B.