Bošnjače!
Ja se zovem Izet.
Moja je krv za Bosnu potekla. Uspravi se gordo k'o ponosni Bošnjak, nemoj da ti suze teku s lica i kvase moj mezar. Ja sam šehid i ponosan sam što sam bio bosanski vojnik i što sam svoj mladi život dao za Bosnu.
Prohodaj malo mojom mahalom. Poselami mi moga babu i staru majku, moju dragu i moja tri mala goluba, što često lete oko moga mezara i daruju me pokojom fatihom. Pomiluj ih ponekad umjesto mene i vidi da li Pravim putem hode, slušaju li svoju mater, obiđu li stare roditelje moje, jesu li redovni u školi i mektebu i kako uče, odu li u džamiju na koji namaz s mojim dragim babom.
Bošnjače, voli Bosnu k'o što je šehidi njeni vole, ne daj da joj dušmani ponovo zaprijete, mi nismo ni prvi ni posljednji njeni šehidi. Pazi kako njeno ime izgovaraš, neka na tvojim usnama nikada ne presahne, neka ostane trajno utkano najljepšim bosanskim vezom u tvome srcu.
Bošnjače, ti koji često mi u zijaret dođeš i fatihu mi svoju ostaviš, prenesi narodu i svijetu istinu o nama, istinu o našim životima, o našoj smrti, o našem življenju i umiranju zbog Bosne. Poselami mi Bosnu i zagrli je umjesto mene…
Izvor: Avlija Bosnae