U trenucima kada sve više zaboravljamo našu prošlost, kada u zaborav bacamo naše heroje svako podsjećanje na njih, svaka inicijativa da se pomen na njih sačuva je hvale vrijedna.
Tako je u subotu, 20. jula u Glogovoj dan bio posvećen heroju rahmetli Ejubu Goliću. Prvo je, odigran 9. Memerojalni fudbalski turnir „Ejub Golić“ na kojem je učešće uzelo 11 ekipa iz raznih dijelova naše zemlje. Glavni sponzor turnira je Udruženja „Prosvjetitelj“. U sportski i fer igri prvo mjesto zauzela je ekipa Kladnja. Druga je bila ekipa MZ Glogova, dok je treće mjesto pripalo ekipi Voljavica. Najboljim strijelcem proglašen je Ajdin Halilović, a najbolji golman bio je Avdo Halilović. Nagrade i zahvalnice uručio je Adnan Golić, sin rahmetli Ejuba. Beliku zahvalnost za organizaciju turnira dugujemo našim članovima Safetu Kubatu i Enesu Hajdareviću.
Nakon ikindije-namaza u džamiji u Glogovoj, u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Bratunac i Udruženja „Prosvjetitelj“ proučena je ikrar dova za Ejuba Golića, a bedel će biti Mehdin Jakubović.
Na samom početku prisutnim se obratio Adnan Golić, sin rahmetli Ejuba koji je izrzio zahvalnost Udruženju „Prosvjetitelj“ što se i na ovaj način sjeća njegov oca. Prisutnima se obratio i bedel Mehdin Jakubović, osnivač „Prosvjetitelj“ i Ejubov saborac. On se u svom govoru sjetio provedenih dana sa rahmetli komandantom, ali i podsjetio na Ejubov doprinos u odbrani Podrinja i prelazak do Nezuka. Nemjerljiv je njegov doprinos na tom putu.
Predavač na ikrar dovi je bio Elvir ef. Hodžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bratunac. On je, između ostalog govorio o rahmetli komandantu, o hadžu i njegovim vrijednostima.
Rahmetli Ejub Golić rođen je u Glogovoj 1958. godine, a poginuo je u julu 1995. godine u Baljkovici, nekoliko kilometara od slobodne teritorije. Ujedinio je raštrkane grupe branilaca u Samostalni brski bataljon Glogova i bio njihov komandant. Najzaslužniji je za prelazak ljudi na slobodne teritorije u julu 1995. godine.
Prenosimo riječi njegovog saborca: “Kao komandant bio je savršen! Vojnike je gledao kao svoju djecu, a oni su mu uzvraćali odanošću i poštovanjem. On se prvi probio do Nezuka i tako je spasio nekoliko hiljada ljudi. Kao čovjek bio je human, gostoprimljiv i prije svega bio je veliki patriota”.
Vidjevši da je smrtno pogođen, Ejub Golić je rekao svojim najbližim saborcima: “Mi smo uspjeli. Do slobodne teritorije ostalo je još vrlo malo. Vi morate doći do odredišta, kad budete svi na sigurnom, tek tada recite vojsci da sam poginuo.
“Možda je i sam Ejub Golić mislio da ne može poginuti, možda sam i ja to mislio o njemu, možda smo svi to mislili o Ejubu Goliću!”, kazao je Šemso Salihović, ratni komandant Cerske.
Ali… „I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!“ Neka je Božiji rahmet komandantu Ejubu Goliću.
/prosvjetitelj-muallim.org/