Danas mi je kolegica, profesorica bosanskog jezika, ispričala detalje sa jednog njenog časa i cijeli dan sam pod dojmom tog događaja koji je zaista u meni pobudio nevjerovatna razmišljanja i došao kao potvrda mojim razmišljanjima ovih dana.
O čemu se radi?
Zadala je učenicima da na papir napišu neku poruku svojim prijateljima, da se potpišu i stave cedulju u jednu zajedničku kutiju. Svi su napisali lijepe želje, pohvale i pozitivne komentare svojim kolegama osim jednog učenika, koji je napisao na svojoj cedulji: Glup si, pojma nemaš i još neke negativne komentare.
Nakon toga je pozvala učenike da izvuku jednu ceduljicu, koja je ujedno i poruka od njegovog kolege/kolegice. Desilo se da je isti taj učenik koji je napisao tu ružnu poruku izvukao svoju cedulju na kojoj mu je poručeno da je glup i da pojma nema.
Pouka:
Kako oslovljavaš druge i drugi će tebe tako oslovljavati. I danas se sjetih jednog stiha arapske poezije kojeg sam nekada davno naučio, ali ne i zaboravio, koji glasi: Cijeni ljude onoliko koliko oni tebe cijene i pohrli Gospodaru svome, jer sve što dobiješ, od Njega je! Ako želimo da nas ljudi poštuju, moramo i mi njih poštovati. Ako želimo da nas vole, moramo i mi njih voljeti.
A ako ih, ne daj Bože, želimo prevariti, znajmo, da će i nas neko prevariti! Hvaljen neka je Onaj Koji je Svoje zakonitosti učinio poukom i porukom ljudima i molim Ga da nam podari snage, mudrosti i spremnosti da prema drugima postupamo onako kako bi željeli da drugi postupaju prema nama!
Piše: Nazif Horozović/Akos
podrinjemedia.ba