Nakon prijedloga za uređenje šetališta pored korita rijeke Janje od strane Vahidina Mulamustafića i Adina Durgutovića, na adresu redakcije TV PODRINJE stigao je i prijedlog profesora dr. Dževada Šehića, čiji tekst dopisa prenosimo u cjelosti.
*
Poštovana redakcijo TV PODRINJE i građani dostavljam vam moj stav o ponuđenom rješenju kako ga zovete Janjarska regata, ali i moj prijedlog rjesenja istog problema.
Rjesenje Janjarska regata, koje se nudi, iako djeluje lijepo, po mom misljenju, ima nekoliko slabosti:
1. Nisam siguran da ce proci kod nadležnih, budući da se njime remeti zaštitni zid, kao i zbog činjenice da se isturenim čamcima, i pored njihovog oblika i položaja, sužava protok vode,
2. Zid i dalje smeta šetačima, on ostaje u svojoj visini, dakle, nemamo šetalište, niti pristup rijeci, nemamo vizuelni kontakt s vodom dok šetamo pored rijeke, a to je osnovni problem nastao izgradnjom zaštitnog zida,
3. Probijenje zida, i u slučaju da se dozvoli, je zahtjevan, a time I skup posao,
4. Itd.
Moja ideja, u grubim crtama:
*Varijanata A*
Postaviti platformu koja bi se s jedne strane naslanjala na postojeci zastitni zid, i s druge strane na stubove postavljne u podnozju kosog kamenog zida, na niski temelj pored vode (ne znam kako se to strucno zove). Osnovu platforme činili bi metalni stubovi, okruglog profila, zbog manjeg otpora vodi kod većeg vodostaja i metalne pravougaone grede. Patos pokovan po gredama bi bio drveni, dovoljne debljine zbog jacine, sa razmacima izmedju dasaka za odliv vode i brze sušenje. Platforma bi, po
mojoj procjeni, (nisam u prilici, naravno, da to izmjerim) bila širine cca tri metra, i bila bi ograđena adekvatnom zaštitnom metalnom ogradom s obje strane platforme (šetalište), dovoljne visine da zaštiti šetače, ali i dovoljno niska da omogući vizuelni kontakt s vodom. Ovo rješenje podrazumijeva izgradnju stepeništa za ulazak na platformu, od strane zaštitnog zida, broj stepeništa je fleksibilan, moze se povecavati i smanjivati prema potrebi, jer se ne remeti zaštitni zid.
*Predosti ovog rjesnja:*
– Potpuni izlazak na vodu, apsolutni vizuelni kontak s vodom,
– Postavaljanje klupa za odmor s pogledom na vodu,
– Širina platforme omogućava šetalište, ali i eventiualno postavljanje stolova pored Zantskog centra prema potrebi, uz potpuni ugodjaj i vizuelni kontakt s vodom (komercijalni efekat),
– Postavljanje žardinjera s cvijćem, zelinilom, i sl.
– U ljetnom periodu mogu se organizovati različite zabavne, kulturne I sl. manifestacije,
– Itd.
*Slabost * ovog rješenja jeste opasnost viskog vodostaja (ili kad Janja nadođe, kako mi to u Janji, volimo reći) da se nanosima drva, smeca, i sl. porusi ili osteti konstrukcija. Mada, je poznato da vodena stihija nije toliko jaka pored obala kao sto je po sredini rijeke ipak valja imati na umu ovu opasnost. U tom smislu bi morala neka dezurna grupa ljudi (vatrgasna jedinica, recimo) onemuguciti da se to desi, nedozvoljavajucu da se smece, trupci, i sl. zadrzava na stubovima. Ako strucni ljudi ipak utvrde vec u preliminarnim fazama da je takva opasnost prevelika koja se ne moze otkloniti, ovu varijantu treba izbjeci, te predlazem Varijntu B.
*Varijanta B*
Potporni stubovi platforme u ovoj varijnati bi bili poštavljani u gornju zaravan u podnožju zaštitnog zida ili ukoso iz temelja zaštitnog zida. U ovom slučaju platforma (šetalište) bi bila uža u odnosu na varijantu A, pretpostavjam do 1,5 m ( i to trebalo tacno utvrditi) Platforma u ovoj varijnati omigucavala bi,takodjer, izlazak na rijeku, vezuelni kontakt, šetnju, postavljanje manjih klupa za odmor, žardinjera sa cvijećem, ali nei stolova, kao u Varijanti A. Varijnata B bi bila svakako jeftinija, i manje podložna opasnosti od visokog vodostaja u odnosu na varijnatu A.
Za početak, za prvu etapu, moze se razmišljati o postavljanju platforme na lijevoj obali, na potezu od glavnog, Čarsijskog mosta, uzvodno pored Zanatskog centra, do, recimo pješačkog mosta. Ako bi se ovo pakazalo kao dobro rješenje može se kasnije i produžavati i na drugim dijelovima rijeke Janja. Pogotovo ovo rjesenje bi bilo dobro na desnoj obali Janje, u istom pojasu, od mosta do džamije, jer bi se pješaci, a naročito djeca, sklonila i zaštititila od sve veće opasnosti od saobraćaja u preuskoj ulici.
Iako na kraju, ali i najvažnije, jeste cijena projekta i izvori finansiranja. O tome se jos ne govori, ali se mora razmišljati u početnim fazama projekta.
Dakle, rijec je o ideji u grubimm crtama, nisam u mogucnosti da napravim video prezentaciju, ali vjerujem da se moze shvatiti koncpet. U prilogu su i grube skice koje dopunjuju objasnjenja.
Nadam se da ćemo se ovih dana čuti, zelim saznati prije svega, vaše mišljenje.
Puno pozdrava,
Prof. dr. Dževad Šehić
Podrinjemedia.ba