Prošle sedmice posjetili smo i naselje Papraća u opštini Šekovići. Obišli smo nekoliko porodica, a ovom prilikom donosimo Vam priču o Mehi i Hajri Kuduzović koji, kao i većina Podrinjaca, žive od poljoprivrede i stočarstva.
Na svoje ognjište vratili su se još 2001. godine. Kuća im je bila pretvorena u štalu gdje su držani konji. Malo po malo Meho je sa svojom porodicom uspio donekle vratiti u stanje prije rata.
Bilo nas je troje, danas samo ja i moja baba (nena), kako od milja naziva svoju suprugu Hajru – ističe Meho. Skoro smo postali djed i nena. Imam 49 godina i uglavnom živimo od poljoprivreda i stočarstva. Bavimo se i plasteničkom proizvodnjom, doduše to radi samo supruga. Ja sam zadužen za ovce, one su mi sve. Već godinama uzgajamo i kornišone (krastavce) na kojima se može lijepo zaraditi, ali valja ustati za nafakom, natjerati se da radiš. Pored toga sijemo i nešto kukuruza, a preko 20 dunuma kosimo njiva. Posljednjih pet godina sve postepeno smanjujem. Neda više ni zdravlje. Od redovnih primanja imam samo ono što sam boravio u vojsci, pet maraka po mjesecu. Dobro je. Nemam se na što žaliti. Samo da je zdravlja – navodi između ostalog Meho.
Papraća je inače jedino naselje u opštini Šekovići koja ima džamiju. Nemaju svoj Medžlis niti redovnog imama. Samo petkom obavlja se džuma i u mjesecu Ramazanu teravih namazi. Po tom pitanju pripadaju Medžlisu Kalesija.
Odnos muslimana i pravoslavaca je 3 naspram 97%. Međunacionalnih tenzija ni problema nema. Bude ponekad, ali to je su individualni slučajevi, kao što ima i po cijelom svijetu. Glavni problem kako sagovornici navode je odlazak naroda, ne samo mlađeg, nego i onog starijeg. Radne snage non-stop fali.
Ovu, ako Vam je iz predočenog teksta zanimljiva, priču možete pogledati u video prilogu
/TV Podrinje/E.B.