U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Višegrad, Udruženja porodica nestalih “Višegrad 92” i Udruženja “Žena – žrtva rata” danas je u Višegradu obilježena 30. godišnjica zločina nad nesrpskim stanovništvom.
Sa ćuprije Mehmed paše Sokolovića u Drinu je spušteno 3.000 ruža, u znak sjećanja na 3.000 ubijenih, od kojih se za polovinom još traga.
Ni sam ne zna kako, ali Esad ne gubi snagu, pa svake godine dođe da podrži svoje sapatnike, da apelira na ljudsku savjest kako bi oni koji to znaju otkrili barem lokaciju na koju su izmješteni ostaci spaljenih ljudskih tijela.
- U svakom ratu ovaj je most natopljen krvlju bošnjačkom. Mjesec juni je jedan od najkrvavijih u 1992. godini. U tom mjesecu desile su se i dvije žive lomače 14. i 27. juna u Pionirskoj ulici i na Bikavcu, gdje je živa zapaljena i moja porodica – kaže Esad Tufekčić.
On dodaje da je isti naredbodavac naredio da se, nakon spaljivanja, posmrtni ostaci uklone kako bi se zločin sakrio. Nakon 30 godina porodice još nisu obavile dženazu svojim najmilijim, a mnogi se plaše da će žrtve Pionirske ulice i Bikavca zauvijek ostati bez mezara, nišana, kao da nisu ni postojale.
- Otkud mi snaga? To je pitanje koje svako postavlja, to je nešto neopisivo. Ne mogu ni sam sebi da objasnim odakle mi snaga. Nešto ima jače u nama, što nas vodi dalje, da konačno nađemo i dostojno ukopamo ostatke naših najdražih. Iz godine u godinu nade je sve manje, ali apelujem na one koji znaju, koji mogu da nam pomognu, da kažu gdje su kosti. Da znamo barem gdje im je mezar – kaže hrabri otac Esad Tufekčić, piše Avaz.
/Avaz.ba
/E.B.