Nevresa Hasanović je rekla da je sa mužem Asimom i djecom živjela u Jusićima i da su tokom aprila 1992. godine u selo dolazili vojnici, tražeći da se preda oružje.
Na dan napada na selo – 27.maja 1992. godine, kako je ispričala svjedokinja, ujutro, dok je obavljala poslove u bašti, vidjela je vojnike kako iz Androvića idu prema Jusićima, te je odmah obavijestila mještane. Žene i djeca su se sakrili u podrume, a svjedokinja je rekla da je njen muž otišao obići stoku.
Potom je, prema njenim riječima, u podrumska vrata nogom udario Vlado Tošanov, kojeg je odranije znala, koji je bio u vojnoj uniformi i naoružan, te im naredio da izađu vani.
“Vlado je mojoj kćerki Asimi stavio pušku na rame i pucao u vazduh“, ispričala je te dodala da mu je neki vojnik prišao i rekao mu da pusti dijete.
Vojnici su im, prema njenom iskazu, naredili da krenu prema autobusnoj stanici u Jusićima, odakle ih prečicom vode do škole u Malešićima, gdje su žene i djecu zatvorili u učionice.
“Ušao je vojnik i rekao mi da odem u drugu učionicu i vidim da li mi je muž tamo“, opisala je svjedokinja dešavanja iz škole, te dodala da je u toj učionici vidjela muža.
Ona je navela da je taj vojnik prišao njenom mužu i rekao mu da su slobodni, te ih izveo u dvorište ispod nekog bora, gdje su sjedili cijeli dan, nakon čega ih ponovo uvode u učionicu.
“Tada u učionicu dolazi Pero sa bratom. Pomilovao je mog sina po glavi i rekao mu: ‘Dok je čika Pero mogao, borio se, ali više ne može’, a potom je naredio mužu i Mensuru da ustanu i izađu“, rekla je svjedokinja, te dodala kako je kroz prozor vidjela da ih uvode u Perinu bijelu ladu i da optuženi vozi, a njegov brat je bio suvozač, nakon čega su otišli u pravcu Kozluka.
Svjedokinja je rekla i da ih je čuvar taksista iz škole odveo u Vukicinu kuću, gdje ih je smjestio. Tu su došla tri, njoj nepoznata, vojnika, koja su ih ispitivala o tome gdje su im muževi i oružje.
“Sutradan nas je Pero ispratio na autobus kojim smo prevezeni do Memića“, navela je svjedokinja.
Posmrtne ostatke muža, kao i djeverova i drugih članova porodice Hasanović je, nakon četiri godine, našla u masovnoj grobnici “Ramin grob“.
Za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine, Tužilaštvo BiH tereti Peru Radića zvanog Jarac, Božu Vidovića, Petka Tomića zvanog Gavran, Branka Studena i Vladu Ristanovića zvanog Tošanov.
Radićeva Odbrana je predočila zapisnik o prepoznavanju osobe iz 2016. godine,u kojem svjedokinja navodi da je njenog muža odveo neki vojnik koji je došao s Perom, te je upitana zašto je govorila drugačije.
“Ja sam ubijeđena da je Pero odveo mog muža“, odgovorila je.
Suđenje se nastavlja 25. aprila.
/Detektor.ba