Tri dana nakon što je Sead Ramić napunio 19 godina, u maju 1992. je u grupi muškaraca odveden iz bratunačkog sela Hranča, a njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.
U istoj grupi odveden je i Adem Ramić, a njihovi ih se srodnici na 31. godišnjicu prisjećaju i govore o zločinu zbog budućih generacija i onih koji bi mogli otkriti lokacije grobnica u kojima se nalaze posmrtni ostaci njihovih najmilijih.
Hiba, čiji je suprug Adem 3. maja 1992. godine odveden iz sela, a potom i ubijen.
Tu je u svojoj 24. godini posljednji put vidjela muža.
– Prošli su pored nas, očekivala sam bilo šta da mi kaže, međutim ni dan-danas tog nekog perioda i tih par metara ja se ne sjećam uopće, a nisam se onesvijestila – govori ona kroz suze.
Nekoliko dana poslije, njena kćerka se razboljela, ali je zbog pucnjave nije mogla odvesti doktoru.
– Ona je meni taj dan umrla na rukama u šumi – kaže Hiba.
Krajem aprila i početkom maja 1992. godine, kaže, “nešto se dešavalo, u suštini nismo znali šta”.
VIDEO
/Detektor.ba