Na bolji svijet je preselio Sakib Smajlović.
Prije svega čovjek, gospodin i novinar.
Više od 40 godina je radio novinarski posao, i iza sebe ostavio neizbrisiv trag.
Bio je dugogodišnji dopisnik “Dnevnog avaza” iz Srebrenice, bio je i direktor RTV Srebrenica. Nakon odlaska u penziju, nastavio je pisati. Radio je to do posljednjeg dana života na ovom svijetu.
Bio je čovjek blage riječi i osmijeha, znao je pružiti podršku i od njega se moglo mnogo toga naučiti kako o novinarstvu, tako i o životu.
Lično, drago mi je što sam ga poznavao i što sam mogao naučiti od njeg puno toga.
Bodrio je uvijek mlade, a ostaće mi uvijek drage njegove riječi “Pošalji bolan koju sliku, dvije tri…” i “Sačekaj, nemoj slati ništa, polako dug je dan, vi mladi samo žurite da pošaljete vijesti”…
Sakib je volio život i ljude oko sebe. Voljeli su i njegovi sugrađani njega.
Sakib je objavio knjigu “Ko će javiti, ubijen novinar” koju je posvetio svom bratu Kjašifu koji je 1992. godine ubijen u Zvorniku i prva je žrtva novinar u ratu.
Smajlović je duže od četiri decenije, u Zvorniku, Sarajevu, Tuzli i Srebrenici, radio novinarski posao koji je postepeno načinjao njegovo plemenito srce, ali se s njim nikada nije mogao rastati.
Decenijama je pisao za “Dnevni avaz”, posebno upečatljive bile su njegove priče s majkama Srebrenice, o povratničkim mukama i radostima. Zbog izuzetnog doprinosa više puta je proglašavan za dopisnika godine “Avaza”, a dobitnik je i drugih novinarskih nagrada. Svojevremeno je uspješno obavljao i dužnost direktora RTV Srebrenica.
Sa sobom je do kraja nosio ličnu tragediju, gubitak brata Kjašifa, također novinara, kojeg su 9. aprila 1992. godine u dopisništvu „Oslobođenja“ u Zvorniku ubile srpske formacije. Kako bi sačuvao uspomenu na njega, Sakib je napisao knjigu „Ko će javiti UBIJEN NOVINAR“, koja je prevedena i na italijanski jezik.
Neka ti je vječni rahmet.
Tekst/Adem Mehmedović i Avaz.ba