16.4 C
Janja
Petak, 22.11.2024.
NaslovnicaPodrinjeJanjaŽrtve torture u Janji sa nevjericom primile vijest o presudi Đokiću i...

Žrtve torture u Janji sa nevjericom primile vijest o presudi Đokiću i drugima

PAYPAL donacija

Poštovani,

Vašom donacijom pomažete i unapređujete rad TV Podrinje.

Hvala Vam.

Za zločine protiv civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti u Janji u periodu od 1992. do 1994. godine u prvostepenoj presudi osuđeni su Milan Đokić 3 godine, Branislav Trišić 3 godine, Zoran Tanasić 2 godine, Žrako Milanović 2 godine i Mladen Krajišnik 2 godine. Žrtve su razočarane presudom.

Vijest da je Mladen Krajišnik osuđen na dvije godine zatvora sa nevjericom je primio Nedim Trebičević. Jedan od brojnih stanovnika Janje koji su prošli torturu tokom rata.

“On je mene u stanici policije tukao, premlaćivao, da ne govorim šta sve… i dvije godine dobio. Ima još tu ljudi koje je on… tukao i sve. Dvije godine za to sve? Sramno”, ističe nam Trebičević.

Dane i dane je provodio u logoru. U međuvremenu brojni Bošnjaci bili su u neizvjesnosti. Džamije su porušene, a njegova žena bila je u konstantnom strahu.

“Ona je svaki dan bila s otkšrinutim prozorom kako bi mogla kao pobjeći ako neko dođe… Njoj je bilo… njoj je bilo teže nego meni”, rekao je Gradaščević.

Iz kuće su odvođeni, mučeni i ubijani. Asim Durgutović i njegova majka Alija odvedeni su i do danas nisu pronađeni njihovi posmrtni ostaci.

Te 1993. godine ubijena je i Đulzida Durgutović. Žena koja je pogledala kroz ovaj prozor potom je u nju pucano i ubijena je. 30 godina je prošlo, a sudovi u BiH nisu osudili krivca.

Milan Đokić, komandir milicije oslobođen je optužbi za ovo ubistvo. Ratnih dejstava ovdje nije bilo, a sve se to dešavalo. Prema presudi civili su premlaćivani metalnim šipkama. Sudbina nesrba ovog dijela BiH riješena je 1994. godine.

Presuda Suda BiH pokazuje, kaže potpredsjednik Skupštine Grada Bijeljine, da je ovosvjetska pravda spora i djelimična. Janja je jedna od najvećih povratničkih sredina. Hiljade i hiljada osoba vratilo se na svoja ognjišta. No, institucije ih i dalje diskriminišu.

“Od ukupno 500 zaposlenih u Gradskoj upravi devet je Bošnjaka, vidite koja je to disproporcija. Isto je u Domu zdravlja i drugim ustanovama. Da ne govorim o entitetskim preduzećima: Pošte, Elektrodistribucija koja broji toliko radnika ima samo jednog zaposlenog Bošnjaka”, primjetio je Gradaščević.

Ipak, život se ovdje odvija. Radi se, proizvodi se, i opstaje se na ovim područjima. Područjima gdje žive ljudi koji su preživjeli mučenja koja Sud kažnjava po tri ili dvije godine zatvora.

/n1info.ba

Najnovije vijesti