U Prijedoru je u organizaciji Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, Saveza udruženja logoraša regije Banjaluka, Udruženja logoraša “Prijedor '92” i Udruženja logoraša Kozarac obilježena 31. godišnjica najvećeg zločina u koncentracionom logoru Keraterm.
Tokom ljeta 1992. kroz ovaj je logor prošlo oko tri hiljade civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a posmrtni ostaci ubijenih pronađeni su u masovnim grobnicama Stari Kevljani, Jakarina Kosa i Tomašica. Za mnogima se još traga.
U samo jednoj noći, sa 23. na 24. juli, “noći egzekucije”, iz sobe broj tri logora Keraterm ubijeno je oko 200 logoraša. Radi se o masakru koji je i Haški tribunal (ICTY) proglasio jednim od najtežih pojedinačnih zločina koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini tokom rata (1992-1995.).
Mirsada Džolić iz Prijedora i danas se s bolom prisjeća tog ljeta 1992. godine i Keraterma u kojem joj je ubijen muž, a i sama je prošla sve logorske patnje.
“Izgubila sam 28 najbližih, oca, mater…, još tragam za posmrtnim ostacima majke i oca. Ja sam imala 29, a muž 33 godine kada je ubijen, stvarno mi je teško. Nikad nisam ni pomislila da ću ovo sa 29 godina preživjeti, biti u logoru, biti tučena, silovana, bodena nožem, leđa su mi izbodena, noge od tuče… A opet, samo sam na djecu mislia, djevojčice deset i pet godina… Svu sam porodicu izgubila, još da meni šta bude, šta bi one, samo sam o tome mislila.” – kazala je Džolić i kroz suze dodala:
“Kad god dođem i u ovu “trojku” pogledam, kao da je sad bilo. Njega su tukli, izbili zube, vezali žicom, našla sam tako i kosti vezane žicom, samo je rekao – mene nema više, čuvaj mi djecu, i nikad ga više nisam vidjela. Nađen je u jami Kevljani, samo četiri kosti.”
Imperativ istrajavanja na istini i zadovoljenju pravde potcrtao je i predsjednik Saveza logoraša u BiH Seid Omerović, koji je kazao kako sve ono na čemu ova organizacija zajedno sa članicama od 1996. godine insistira, zapravo, predstavlja doprinos antifašizmu i borbi za jedinstvenu državu koja će biti jednako komotna za sve narode i građane u Bosni i Hercegovini.
Podsjetio je kako dešavanja u Keratermu svjedoče o strahotama kojima su bili izloženi logoraši suočeni s fašizmom, te planskom djelovanju u tom kontekstu, kao i da njegovanje sjećanja na ovaj i druge zločine na cijelom području BiH govore o postojanju snaga, spremnih da se odupru pošasti fašizma.
Na upit o tome šta je to što danas najviše tišti bivše logoraše, predsjednik Saveza logoraša u BiH bio je decidan, rekavši kako je to nepostojanje zakona o zaštiti žrtava ratne torture.
Predsjednik Regionalnog saveza logoraša regije Banja Luka Mirsad Duratović Feni je kazao kako su sudionici obilježavanja tužne godišnjice, pored sjećanja na ubijene logoraše i odavanja počasti žrtvama, na lokalitet logora Keraterm došli da osvježe vlastito pamćenje.
“Istovremeno, okupili smo se na ovom mjestu kako bismo poslali poruku svim počiniocima zločina u logoru Keraterm da ih nismo zaboravili i da nećemo odustati od njihovog procesuiranja i svjedočenja, te da ćemo, zasigurno, istrajati na tome da svako ko je odgovoran za brojne zločine u tom logoru bude izveden pred lice pravde.” – poručio je Duratović.
Prema rapoloživim informacijama, logor Keraterm uspostavljen je naredbom Kriznog štaba opštine Prijedor 24. maja 1992. godine, odnosno srpskih organa koji preuzimaju vlast u tom gradu. Međutim, obilježavanje godišnjice ovog logora i odavanje počasti svim njegovim žrtvama obilježava se 24. jula, kada je počinjen najveći masakr.
Logor Keraterm se nalazio unutar nekadašnje tvornice keramike. Prema izvještajima, zarobljenici su držani u četiri prostorije, označene brojevima, a koje su se nekada koristile kao skladišta tvornice. Većina muškaraca je bila u životnoj dobi od 15 do 60 godina. U logoru je u jednom periodu bilo zatočeno i nekoliko žena.
Do danas su evidentirana 371 ubijena logoraša ovoga logora.
Za zločine u logoru Keraterm osuđena su devetorica optuženika iz Prijedora.
U Haškom tribunalu (ICTY) osuđeni su: Duško Sikirica – komandir logora na 15 godina zatvora, Zoran Žigić – komandir straže na 25 godina, Duško Tadić – stražar osuđen između ostalih zločina i za Keraterm na 20 godina, Predrag Banović – stražar osuđen na osam godina, Dragan Kolundžija – komandir smjene osuđen na tri godine, Damir Došen – komandir smjene osuđen na pet godina, Milojica Kos – osuđen između ostalih zločina i za Keraterm na osam godina.
Istovremeno, u Sudu Bosne i Hercegovine osuđeni su: Dušan Fuštar – komandir smjene na devet godina, Duško Knežević – bez službenog položaja osuđen na 31 godinu zatvora.
Zločini počinjeni u logoru Keraterm bili su i dio optužnica protiv presuđenih ratnih zločinaca: Biljane Plavšić – osuđene na 11 godina, Momčila Krajišnika – osuđenog na 20 godina, Radoslava Brđanina – osuđenog na 30 godina, Miće Stanišića – osuđenog na 22 godine i Stojana Župljanina – osuđenog na 22 godine zatvora.
Svi presuđeni, osim dva stražara, osuđeni su po komandnoj odgovornosti, a što znači da direktni izvršioci zločina još nisu procesuirani.
U prijedorskim logorima bilo je zatočeno oko 30.000 Prijedorčana, 3.000 ih je ubijeno.
Posmrtni ostaci nađeni su u 503 grobnice u deset općina u tri države, a još se traga za posmrtnim ostacima 471 Prijedorčanina.
/Faktor.ba, Anadolija