Svaki narod ima nekakav pogrdan nadimak. Imaju ga i Bošnjaci. Bošnjake nazivaju “balijama”. Riječ je perzijskog porijekla i ima potpuno suprotno značenje od onog opštepoznatog, uvredljivog. “Bali” je opisni pridjev i znači: visok, uzvišen, dostojanstven, gospodstven, dok je sufiks “ja” tipični bosnizam i ne znači ništa i javlja se u drugim brojnim riječima orijentalnog porijekla: džamija, tekija, kapija, avlija…
Tekst: Elvir Musić
Svaki čovjek u svom životu ima neki određeni profesionalni poziv kojem se odaziva, s kojim druguje i koji mu pomaže da sebi i svojoj porodici zaradi halal‑zalogaj. Svako svoj poziv bira svojevoljno ili bar, pod utjecajem okoline, roditelja, rodbine i prijatelja, misli da ga je izabrao svojevoljno. Mnogo je i onih koji se na pola puta pokaju pa krenu u upoznavanje nekog novog poziva, odnosno u takozvanu prekvalifikaciju iliti mijenjanje profesije. Tako nerijetko imamo priliku svjedočiti raznim promjenama u životima ljudi s kojim se na razne načine dotičemo.
Diplomirana profesorica bosanskog jezika, uslijed nemogućnosti da se negdje zaposli, mijenja profesiju i, nakon kraćeg kursa, dobije certifikat za frizera, naprimjer. U posljednje vrijeme primjećujem da je sve više i certificiranih dresera domaćih životinja, svakojakih šaptača psima i šetača mačaka i pasa. Moram priznati da se na trenutke divim tim mladim ljudima koji ne žele gubiti vrijeme u iščekivanju nedočekivog. Divim im se i zbog izbora da se sa životom uhvate u koštac. Nažalost, mnogo više je onih koji promjene profesiju pa preko noći postanu šaptači ljudima, svakojaki analitičari kojima je vrhunac rečenica da su za sve krivi četnici, ustaše i balije. Dobro sad, razumijem ko su ustaše. To su likovi koji su u Drugom svjetskom ratu bili na strani fašista. Isti je slučaj i s četnicima. Možda nije baš isti jer su malo šurovali s Englezima, malo s Nijemcima…, ali su ipak na kraju skončali na strani fašističkih snaga.
Međutim, moj je problem ovo s balijama. Da budem malo određeniji, nije moj problem ograničen samo na to pominjanje nekakvih balija, nego činjenica da je u epicentru mog životnog poziva, odnosno moje profesije, druženje s riječima, pa svaku riječ želim razumjeti u njenoj suštini kako bi naše druženje bilo što kvalitetnije. Daleko od toga da se mogu proglasiti šaptačem riječima ili slovima, ali, eto, volim malo propitati ono što ne znam. Propitati nešto da bih propitao sebe. Život me je naučio da je to korisna metoda. Samopropitivanje i propitivanje radi samopropitivanja.
Krenem u potragu za značenjem riječi balija, otvorim nekoliko riječnika i počnem tražiti pod slovom “B”. Klaić piše da je to izraz koji se nekada upotrebljavao u pogrdnom smislu za Turčina (str. 132). Škaljić piše da je Balija indeklinacija muslimanskog muškog imena u značenju “Starinac” i pojašnjava da arapska riječ bālī znači “star, vehad”. Pored toga, navodi i još tri značenja: 1. muslimanski seljak, primitivan, prost čovjek, čovjek iz naroda koji ne pripada plemstvu i obrazovanom svijetu; 2. pogrdni naziv za bosanskohercegovačke muslimane i 3. naziv za sirova, neotesana, silovita čovjeka. Na kraju iznosi i mišljenje da drugo značenje dolazi od ličnog imena “Balija”, a da prvo i treće značenje dolaze od glagola baliti (str. 118).
I drugi leksikografi bilježe slična značenja. Neki napominju da je to nekadašnji pogrdni naziv, a neki bez puno objašnjenja navode da ta riječ označava protuhu i neuka čovjeka. Uvidom u razne rječnike, primijetit ćemo da je tu bilo i prepisivanja. Na povjerenje. Međutim, objašnjenja značenja riječi balija koja pronađoh u rječnicima nisu mi otkrila pravo značenje te riječi. Barem sam sve vrijeme osjećao da to nije to. Na iskraju, kako je moguće objasniti da neko svom djetetu, zjenici svoga oka, nadije ime Bali, od koje se i izvodi riječ balija, ako ta riječ označava protuhu, neotesanca, neobrazovanu i sirovu osobu? A ima takve djece s takvim imenima. Ima, naprimjer, Sarajlija Bali‑efendija, kojeg je veliki vezir Mehmed-paša Sokolović 1578. godine imenovao za prvog bosanskog kadiju sa sjedištem u Sarajevu. Tu je i glasoviti komandant Fatihovih jurišnika na Beograd, Bali-beg. Pa ima tu i onaj Bali-beg koji se pojavljuje i u onoj seriji o sultanu Sulejmanu. Pa ima tu i sarajevska mahala Balibegovica. Bošnjak koji je svojevremeno bio najznačajniji sufija Osmanskog carstva, također, zvao se Hamza Bali Baba Bosnavi. Ima i prezime Balić. Dakle, tako veliki insani nosili su ime Bali, od kojeg se, izgleda, javlja riječ balija, kojom kasnije bivaju pogrdno nazivani bosanskohercegovački muslimani.
Moram nastaviti dalje. Otvaram turske rječnike i pronalazim nekoliko značenja: 1. star, vehd; 2. vrijedan poštovanja; 3. lično ime. Dakle, nigdje nema ništa ružno. Otvaram perzijske rječnike i pronalazim divna značenja: 1. srce, srčan, hrabar; 2. ruka, rame, mišica; 3. misao, pamćenje; 4. prezentska osnova glagola bālīdan (ponositi se, dičiti se, gorditi se…) Sad mi već postaje jasno šta znači riječ balija. Tom je riječju kroz historiju označavana srčana, odvažna i hrabra osoba koja se uzdala u snagu svojih mišica i ponosila svojom mišlju i svojim pamćenjem, ali i svojim porijeklom. Ovo drugo značenje koje je pogrdno sigurno nije proizašlo iz rječnika arapskog, perzijskog ili turskog jezika, nego iz nastojanja da se ponizi jedan ponosan narod; nastojanja kakva ispoljavaju i oni analitičari koji u isti koš stavljaju četnike, ustaše i balije.
/stav.ba