Krunisanje Tvrtka I Kotromanića izvršeno je 26. oktobra 1377. godine u mjestu Mile, nedaleko od Visokog, te je time uspostavljena nezavisna Kraljevina Bosna.
Iako tačan datum nije utvrđen, današnji datum se uzima kao datum kada je 1377. godine krunisan prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić.
U Milima (današnjim Arnautovićima kod Visokog) krunisao se kao ”kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju”.
U dugoj i bogatoj historiji Bosne i Hercegovine posebno mjesto zauzima period od druge polovine 14. vijeka do druge polovine 15. vijeka, kada je Tvrtko I Kotromanić banovinu Bosnu učinio najjačom kraljevinom toga doba na cijelom Balkanu.
Kraljevina Bosna uspostavljena je prije 642 godine, kada je Tvrtko I krunisan, a te srednjovjekovne bosanske granice su u najvećem dijelu sačuvane i danas. Tvrtko je od dječaka s titulom bana, postao prvi, a ujedno i najutjecajniji bosanski kralj.
Nakon tragične smrti bana Stjepana II Kotromanića, za kim je žalio svaki dio njegove zemlje, nije se dugo čekalo na imenovanje novog vladara. Odlukom zasjedanja bosanskog stanka izbor je pao na maloljetnog Bošnjanina, Tvrtka I Kotromanića, koji se tada, kao petnaestogodišnji dječak, na bosanski tron popeo s titulom bana.
Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što je Tvrtka učinilo najjačim vladarom u historiji srednjovjekovne Bosne. To je razdoblje razvoja gradova, trgovine i rudarstva, a kuje se i prvi zlatni novac na našim prostorima. Tu se javlja i heraldički simbol ljiljana koji će postati znakom banova i kraljeva u Bosni.
Pretkraj Tvrtkove vladavine, na granicama, ali i unutar Bosne, pojavljuju se prvi osmanski vojnici. Godine 1389., kad je sultan Murat I odlučio da protiv Bosne poduzme veliki vojni pohod, bosansku vojsku je na Kosovu polju predvodio Vlatko Vuković. Time je, u maniru velikog državnika, što je uistinu i bio, Tvrtko stao u odbranu svoje zemlje koja se našla pred velikim osmanskim osvajanjima na Balkanu.
Tvrtko je nizao pobjede, te je tako pojačavao pritisak i na Dalmaciju, te su mu se 1390. godine pokorili gradovi Split, Trogir, Šibenik i ostrva Brač, Hvar i Korčula. U intitulaciji se nakon toga nazivao kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Iznenada je preminuo 10. marta 1391. godine i iza sebe je ostavio Bosnu kakvu je cijelog života sanjao, veliku i nezavisnu. Naslijedio ga je njegov rođak Stjepan Dabiša.