U nastavku suđenja za zločine počinjene u Goraždu, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetili su se napada na naselje Lozje i stradanja članova porodica dok su pokušavali pobjeći od granata i metaka 25. maja 1992. godine.
Elvira Hatić je svjedočila na suđenju Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću, koji su optuženi da su, kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske, na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije – a da je više desetina ljudi odvedeno i zatočeno.
Hatić živjela je u naselju Lozje, u ulici koja sada nosi naziv 25. maja, kada su ih 1992. godine probudile detonacije i kada su napadnuti. Hatić je rekla da se s majkom i sestrom, te drugim komšijama sakrila u kući Ibrahima Bogdanića.
Rekla je da su njih tri među posljednjima napustile kuću i da se pucnjava pojačala kad su stigli na cestu.
“Majka nas je gurnula, ležale smo na cesti. Po nama je pucalo. Vidjela sam kroz travu kako meci prolijeću, puši se”, – prisjetila se Hatić, koja je tada imala 14 godina.
Kazala je da je njena sestra Admira ranjena u nogu i da su je majka i tetka previjale. Svjedokinja je navela da su se čuli jauci drugih ljudi i da su poginule komšinica Naza i jedna trudnica iz Foče, a da je njena tetka ranjena i kasnije podlegla.
Hatić je ispričala da su nakon poziva na predaju odvedeni u kuću Bogdanića, te da su njena sestra i majka odvezene sanitetom. Kazala je da je sestra Admira preminula i da se majka s njom vratila i ukopala je u dvorištu jedne kuće.
Dodala je da su kasnije prebacivani u druge kuće i da joj je poznato da su roditelji Seada Delića, koji su bili s njima, ubijeni.
Na pitanje Odbrane, svjedokinja je rekla da njen otac nije bio s njima u kući Bogdanića, već da je s drugima čuvao stražu.
Još jedan svjedok Emir Čengić posvjedočio je da je prije 25. maja bilo pokušaja upada u Lozje, da su oko njih bila srpska naselja i da im je jedini izlaz bio prema Drini.
Svjedok je rekao da je, kada je počelo granatiranje, 25. maja bio s majkom i drugima u kući, a da su njegov otac Azir i braća Šefket i Samir bili napolju i branili se, koji su bili i ranjeni. Svjedok je tada je imao 12 godina
Dodao je da su otac i braća odvedeni prema šumi, a da su kasnije pronađena tijela braće, dok očevo nije.
Čengić je naveo imena komšija srpske nacionalnosti koje je taj dan prepoznao, kazavši da optužene nije vidio. Rekao da je s majkom i drugima bio zatočen na više lokacija te da su na kraju razmijenjeni.
Svjedok “F” je rekao da su od 4. maja u Lozju držali straže i da su bili povremeni napadi srpske strane. Naveo je da je njih deset do petnaest bilo na pozicijama i da su imali nešto lovačkih i automatskih pušaka i pištolja, a da on nije imao ništa.
Kada je počeo napad 25. maja, kako je ispričao, žene i djeca su bili u kući Bogdanića i čulo se da su opkoljeni, te su počeli bježati. Izjavio je da je njegova supruga poginula dok je bježala prema Drini, a da je on s djetetom, preskačući neke ograde, došao u Goražde.
“Kad sam se vratio, nje nije bilo. I danas je nema”, rekao je svjedok “F”.
Suđenje se nastavlja 14. decembra.
/detektor.ba