Osim što je poznata po svojim prirodnim ljepotama, Bosna i Hercegovina je zemlja koja se može pohvaliti mnogobrojnim izvorima mineralnih i termalnih voda koje se već vjekovima koriste u svrhu liječenja. Najpoznatiji, a ujedno i najljekovitiji izvor je Guber voda, koji se nalazi u Srebrenici – jednom od najstarijih gradova u BiH koji, bez obzira na nedaće koje su ga zadesile u prošlosti, predstavlja oazu ljepote i zdravlja.
Prva vijest o ljekovitim srebreničkim vodama objavljena je još u drugoj polovini 17. vijeka, kada je turski putopisac Evlija Čelebija zapisao da na tom području iz jednog rudnika srebra izvire čudesna, mala voda, a kasnije ju je narod prozvao Srebrena voda. Prvi doktor koji je skrenuo pažnju na ljekovitost srebreničkih voda je dr. Hans Duller još početkom 19. vijeka i od tada priča o čudesnom dejstvu srebreničkih voda nije prestala.
Naziv Guber voda nastao je nakon što je utvrđeno da srebrenički izvori poseban uspjeh postižu u liječenju raznih kožnih bolesti, naročito gube čija je epidemija tada vladala na skoro cijelom području kojim je vladala Austro-Ugarska monarhija. Oboljeli su se samo nakon nekoliko tretmana oporavljali, nestajale su kvrge, otoci i druge promjene na koži. Od prvih uspješno izliječenih pacijenata, vršena su brojna analiziranja, a traju i danas.
U Srebrenici postoji 48 izvorišta, a njih 16 je naučno ispitano i postoje jaki dokazi o njihovim ljekovitim svojstvima. Neki od njih su dobili i narodna imena Izvor Ljepotica, Voda za liječenje kožnih bolesti, Mali guber, Očna voda, te Crni (Veliki) guber koji se proslavio i na svjetskom tržištu. Do sada su na ovom izvoru vršene brojne analize, a prva je izvršena 1894. godine i tada je Crni guber proglašen za jedno od najboljih željezno-arsenskih prirodnih vrela Evrope.
Ova voda smatrana je tada učinkovitijom i od nadaleko čuvene Levico vode. Tokom 1898. izvezeno je 200.000 boca Guber vode, a nekoliko godina kasnije, kompanija Matoni iz Beča izvezla je rekordnih 236.544 boca, a prodavao se u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Danskoj, Holandiji, Švedskoj, Africi i Americi. U Srebrenici je 1961. godine banjski turizam oživio. Tada je otvoren stacionar s 50 postelja u banji, a sve pod nadzorom sarajevske klinike. Najveći uspon banje bio je 1967. godine, kada dolazi do povećanja smještajnih kapaciteta, broja zaposlenih, izgradnje programa dugoročnog prostornog razvoja Banje Guber, s novim stacionarom i brojnim drugim bogatim sadržajima. Broj gostiju za deset godina višestruko se uvećao, a od toga je imala interes cijela lokalna zajednica i stanovništvo. Srebrenica je tada bila zdravstveni centar regije.
Izvorište Crnog Gubera je od centra Srebrenice udaljeno 2,5 kilometara i vodi kroz gustu šumu – park sa 46 vrsta drveća. Od kružnog toka kod Čaršijske džamije, prolazi se kroz naselje Crvena rijeka, nakon čega se dolazi do šetališta koje je uređeno za dnevne izlete.
Danas Guber voda teče neiskorištena i čeka neka bolja vremena. Pojedini mještani održavaju i brinu o izvorima, da ne zarastu u korov.
/TV Podrinje