Na suđenju za zločine na području Bijeljine, svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričala je da su u septembru 1992. njeni rođaci odvedeni iz porodičnih kuća.
Razija Hadžiavdić je ispričala da je u septembru 1992. imala 11 godina i kako su na dvorišta bošnjačkih kuća u Bijeljini bacane bombe te je u njenoj porodici vladao strah. Prilikom vožnje biciklom 24. septembra, kako je rekla, čula je vrisak iz pravca kuća u kojoj je živjela njena najbliža rodbina – porodice Sarajlić, Sejmenović i Malagić.
Kako je Hadžiavdić kazala, naredno jutro je, prilikom povratka iz škole, čula da su joj “odveli nenu”, a ni da njena majka više nije kući.
Za sudbinu rođaka, među kojima je bilo i djece, svjedokinja je, kako tvrdi, saznala tek nakon rata, kada je njena tetka otišla na prepoznavanje tijela i predmeta, među kojima je bila i plava mašna njene rodice Alme.
Hadžiavdić je opisala maltretiranje koje je nad njenom majkom vršeno tokom boravka u Bijeljini iz koje su uspjeli izaći 1994. godine.
Za odvođenje 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš i njihova ubistva pored rijeke Drine u Balatunu u noći sa 24. na 25. septembar 1992. godine optuženi su Živan Miljanović, Stevo Bokarić, Jovica Petrović, Mirko Simić, Ljubo Marković, Slavenko Kočević, Zvonko Pržulj, Milenko Samardžija i Kosta Stanić.
Svjedok Miroslav Škorić, bivši pripadnik Službe nacionalne bezbjednosti MUP-a RS-a, ispričao je kako je obaviješten o pronalasku tijela ljudi na obali rijeke Drine. Tu su zatekli utabanu travu, tragove krvi, čahure od automatskog oružja i poneki odjevni predmet što je ukaziovalo na to da se tu nešto desilo.
Škorić je opisao izgled crno-bijelih uniformi jedinice kojom je, kako kaže, komandovao Duško Malović, jer se razlikovala od uobičajenih.
Također, Škorić je tvrdio da se advokat Tomić ranije raspitivao za njegovu ulogu nakon ubistva civila na obali Drine.
Tužilac Ivan Matešić je pročitao tri iskaza preminulog Luke Simića koji su priloženi u sudski spis, a u kojima je opisao da su ga lica sa crno-bijelim uniformama zaustavili kod kuće porodice Sarajlić, maltretirali i prijetili mu ubistvom.
“Jedan je govorio da im ne trebaju svjedoci i da me treba ubiti. Bio je krupan, visok dva metra. Čuo sam kasnije da su porodice ubijene. (…) Nakon toga su tri puta pokušali da me ubiju”, – rekao je Simić u jednom od svojih iskaza.
Simić je u jednoj izjavi naveo da su spomenuti vojnici govorili “ba” i “bolan”, te da nisu bili iz Semberije.
Nastavak suđenja je planiran za 26. februar.
/detektor.ba