Edin Salaharević 19-godišnji rođeni Vlaseničanin upravo je na jučerašnji dan 22. marta 1992. godine odigrao svoju zadnju utakmicu u životu. Ne posljednju, nažalost, zadnju.
Bilo je to finale juniorskog prvenstva Jugoslavije i utakmica protiv KK Užice Dafiment Banka, koju su Tuzlaci u uzbudljivom finišu dobili rezultatom 91:88, u tuzlanskom Mejdanu. Edo je svoj zadnji poen, od ukupno 22, postigao u 35. minuti. Možda minutu, dvije prije bio je i njegov zadnji skok na parketu za ukupno 14, za double-double.
Branislav Rajačić jedan od legendarnih jugoslovenskih trenera, koji je kreator mnogobrojnih omladinskih reprezetacija Jugoslavije, koje su donosile titule i medalje i postavile jugoslovensku košarku na tron Evrope i svijeta, upravo on je za 19-godišnjeg, 2.05 visoko krilo, izjavio da je riječ o jednom od najperspektivnih igrača Jugoslavije.
Damir Mulaomerović tadašnji MVP, tokom sjećanja na finalnu utakmicu je izjavio da je sa Salaharevićem igrao zatvorenih očiju: “Dovoljno je bilo da se pogledamo samo. Preteško mi je o Edi pričati, tuga je to i bol za čitav život.”
O Edinu Salahareviću poznati glumac Emir Hadžihafizbegović režira film. Snimak zadnje utakmice Edina Salaharevića, pronašao je Miroslav Radošević nekadašnji igrač Partizana i saigrač iz juniorske reprezentacije.
Damir Mulaomerović kontaktirao je Predraga Drobnjaka i rekao o čemu je riječ i šta mu treba. Nakon nekoliko dana Drobnjak je nazvao Mulaomerovića i dao mu broj Miroslava Radoševića, koji je također ostvario značajnu košarkašku karijeru. Drobnjak je rekao da bi on mogao imati nekih materijala s zadnje Edine utakmice jer je igrao u protivničkoj ekipi. Nakon pet dana, Edinov reprezetativni kolega Miroslav Radošević poslao je DVD s utakmicom iz tuzlanske dvorane ‘Mejdan’, koja ima neprocjenjivu vrijednost. Saša Lugonjić sportski novinar NOVA TV, koji radi na filmu je također dao doprinos kako bi se došlo do snimka, on je ujedno pokrenuo incijativu da se pronađe snimak sa finalne utakmice juniorskog prvenstva bivše Jugoslavije.
Nakon osvajanja zlatne medalje, Edo se zaputio u svoju Vlasenicu da svojom porodicom bude za Bajram i da uzme još jednu torbu spremnu kako bi produžio dalje za Baograd na okupljanje juniorske reprezentacije Jugoslavije. Reprezentacija se pripremala za kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. Upravo on je trebao činiti okosnicu uz Mulaomerovića, Bodirogu, Klikovca, Radoševića, Tomaševića, Berića…
Bio je radostan zbog medalje i poziva u reprezentaciju, mnogo je volio Vlasenicu, svaki minut bi koristio da dođe…sa tugom govori brat Nedim.
Salaharević sa svojim torbama nije otišao na reprezentativno okupljanje juniorkse reprezentacije Jugoslavije, jer je za porodicu Salaharević, kao i ostale vlaseničke Bošnjake, nastao pakao. Dojučerašnje komšije ne dopuštaju 19-godišnjem košarkašu izlazak iz grada.
Košarkaški savez Jugoslavije apelira. Međutim legendarni Radomir Šaper, Branislav Rajačić… dobijaju odgovor od vlaseničkih Srba “branilaca svog naroda”: “Kakvi ste vi Srbi kada se borite za jednog takvog muslimana”. Isti odgovor je dobio i tadašnji sportski direktor Slobode Miloš Bošnjaković
Edin Salaharević je nakon šest mjeseci kućnog pritvora sa porodicom, mučki ubijen zajedno sa ocem Muhamedom u vlaseničkom logoru Sušica.
Njegovo nekompletno tijelo je pronađeno u u nekoliko grobnica oko Vlasenice. Ukopan je u svojoj Vlasenici baš u blizini koša gdje počeo svoju karijeru u aprilu 2009. godine.
Smrt Edina Salaharevića je sigurno najbrutalnija u košarkaškoj Evropi. Edo nije umro prirodnom smrću na parketu, nije poginuo u saobraćajnoj nesreći, već je ubijen u najvećim mukama u logoru Sušica od vlaseničkih zločinaca.
Kada pričate sa trenerima i saigračima koji su poznavali Edu, njihove oči uvijek zasuze
Edu su voljeli svi, jer i on je volio sve, i danas ga pamte sa suzama u čima i knedlom u grlu.
/E.SK. / Bhbasket.ba