20.7 C
Janja
Subota, 19.04.2025.
NaslovnicaAktuelnostiTuzla: Promovisana knjiga "A bili su samo djeca - Zločini nad djecom...

Tuzla: Promovisana knjiga “A bili su samo djeca – Zločini nad djecom Vlasenice 1992-1995”

PAYPAL donacija

Poštovani,

Vašom donacijom pomažete i unapređujete rad TV Podrinje.

Hvala Vam.

U Bosanskom kulturnom centru u Tuzli sinoć je, u okviru programa “Dani sjećanja na genocid u Srebrenici”, održana promocija knjige Husejina Omerovića “A bili su samo djeca – Zločini nad djecom Vlasenice 1992-1995”.

FOTO: Info Tuzla i tuzlanska regija

Promociju knjige zajednički su organizovali JU Bosanski kulturni centar TK, Medžlis Islamske zajednice Tuzla, Institut za društvena i religijska istraživanja Tuzla, JU Specijalna biblioteka Behram-beg, Udruženje građana “Prosvjetitelj” i Neformalna grupa građana “8372 za Srebrenicu”.

Knjiga je izašla u izdanju Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica.

Autor knjige Omerović je kazao da je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijen veliki broj bošnjačke djece, organizovano i sa namjerom.

“Djeca su najosjetljivija i najranjivija ljudska bića. Ona trebaju pomoć i zaštitu od rođenja do punoljetstva. Ova knjiga obuhvata brojne priče sa okolnostima ubistava djece: o ubistvu djece sa roditeljima, sa majkama, na zatočenim lokacijama, na pragovima kuća, streljanje na odabranim lokacijama nakon Srebrenice, otimanje od majki, smrt djece od gladi, nedostatka lijekova i tjelesne iscrpljenosti, 185 fotografija plus 48 nišana i 28 crvenih ruža” – kazao je autor Omerović.

Podsjetio je da se ne smije šutiti pred istinom, a šutnja je mirenje sa zločinima nad našim narodom. Autor je, također, podsjetio da je u Vlasenici ubijeno 261 dijete, a da za zločine nad bošnjačkom djecom Vlasenice niko nije odgovarao.

Promotor Hajrudin Mešić, profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, je kazao da ne samo da su ubijena djeca žrtve rata, već je njihivo stradanje bilo prekriveno brojkama ostalih žrtava i ova knjiga je pokušaj da se na svjetlo dana iznese istina o stradanju djece opštine Vlasenica.

Emotivno obraćanje imao je promotor Hazim Mujčinović, koji je ispričao svoje viđenje događaja u Vlasenici 1992. godine.

“Bio sam dječak, školarac sa prekinutom nastavom u osmom razredu, a to smo doživjeli kao dozvoljeni raspust. Po svjedočanstva nismo nikad otišli. Vlasenica je 21. aprila 1992. godine okupirana od strane Novosadskog korpusa JNA i domaćih lokalnih hordi organizovanih od Srpske demokratske stranke. Već od prvog dana okupacije, većini Bošnjaka se zabranjuje slobodno kretanje po gradu, u autobusima se kontroliše ko se kako zove, na kapijama fabrika i firmi u kojima su bili zaposleni čekala su ih otkazna pisma ili zabrana ulaska, a nerijetko i direktno privođenje u stanicu milicije” – počeo je svoje obraćanje Mujčinović.

Od 31. maja, prisjetio se Mujčinović, svaki dan se svodio na skrivanje. Bili bi u podrumu, dok im majke ne bi dojavile da četnici odvode narod iz te i te mahale.

“Tada bismo u strahu pretrčavali do trapova ili se penjali na tavane, sve sa mišlju da nas neće pronaći. Skrovište sam dijelio sa Begom i Almirom. Skrivajući se, a da bi prekratili vrijeme, igrali smo table i remija. Držali se preko usta da se ne nasmijemo naglas. Almirova majka je prva odlučila da Almir spava u kući. Istu noć odveli su kompletnu porodicu. Almir Jahić bio je 1975. godište i tek krenuo u prvi razred srednje škole. Nismo ga više vidjeli. Ubijen je na lokaciji Zeban. Bego Mutapčić, rođen 1974. godine. Dječak zlatne, kovrdžave kose. Odveden je sa ocem i bratom” – ispričao je Mujčinović.

Kazao je da su vlaseničku djecu u toku agresije ubijali tri puta. Prvo u okupaciji Vlasenice, zločinima po Zaklopači, u logoru Sušica, na Drumu, Piskavicama i drugim mjestima oko Vlasenice.

“Ubijanje djece je nastavljeno i na slobodnoj teritoriji Cerske, a onda i padom Cerske. I na kraju završnim činom, genocidom u zaštićenoj zoni UN Srebrenica 1995. godine. Vlasenica je procentualno po broju stanovnika, nažalost na samom vrhu po broju ubijene djece u agresiji na BiH. Također, nažalost, o Vlasenici i zločinima koji su sprovedeni, ne govori se skoro nikako. Već je postala i navika da se pri nabrajanju stratišta spomenu Srebrenica, Prijedor, Zvornik, Bratunac, Bijeljina … i da na tom spisku izostane Vlasenica i broj ubijenih 2637, od toga 261 dijete. Hvala autoru Omeroviću, jer će na trenutak skrenuti pažnju javnosti na Vlasenicu i Bošnjake ubijene u njoj” – kazao je na kraju Mujčinović.

FOTO: Info Tuzla i tuzlanska regija

/preporod.info

Najnovije vijesti