Na današnji dan prije 31. godinu život za Podrinje, za Domovinu Bosnu i Hercegovinu dao je heroj Azem Memišević zvani Faca. Pogođen je iz snajpreskog hica dok je bodrio saborce poznatom rečenicom u Podrinju: “Ustajte šta čekate? Ne oslobađa se Bosna tako!”
Azem Memišević je rođen 05.05.1957. godine u Bešićima, opština Milići od oca Mahmuta i majke Hurije, kao drugo dijete od šestero u porodici.
Osnovnu školu je završio u Derventi, a građevinske kvalifikacije u Sarajevu gdje je i radio u građevini do odlaska u JNA.
Nakon osluženja vojnog roka odlazi na brodogradilište na ostrvo Hvar u Hrvatskoj.
Po izbijanju sukoba i granatiranju Dubrovnika priključuje se u odbranu istog ne sluteći da će ta ista vojska i HVO zabiti nož u leđa bosanskoj armiji 1993. godine. Daje svoj puni doprinos kao dobrovoljacu odbrani grada. Kada su se stišale borbe nije mogao sakriti želju da se vrati u rodni kraj.
Polovinom aprila 1992. godine stiže u svoje rodno mjesto. Priključi priključuje se heroju Bećeru Mekaniću i učestvuje u organizaciji odbrane. Znajući šta se dešavalo u Hrvatskoj uzima civile, svoju familiju i komšije i izmješta na lokalitet obližnje planine Radova prema Žepi.
Nakon toga odmah se vraća na teritoriju slobodne srebreničke opštine gdje 16. maja učestvuje i daje svoj veliki doprinos u zaustavljanju napada agresora. Posle toga učestvuje u svim borbenim dejstvima u Srebrenici do njegove pogibije.
Prvi minobacač na teritoriji Sućeske baš zarobljava i donosi. Trebalo je Facu poznavati reče jedan podrinjski vrli insan da bi uvedio koliko i kakvo toplo i hrabro srce je imao Azem.
Volio je društvo i dolazi iz onog ćoška bosanskih gazija koji su napustili kafane i lokale i uzeli oružje da oslobode Bosnu i Hercegovinu i unište dušmane.
Znao je Azem da će postati šehid. Uvijek kada bi vidio djecu ostajao bi satima igrati se sa njima. Ništa mu draže nije bilo, kao da je znao da nikada neće osnovati porodicu.
Kako je živio, tako je i preselio.Hrabro i dostojanstveno “stojeći” 07. januara 1993. godine na lokalitetu Avdagina Njiva prema jednom kravičkom selu.
Pogođen je iz snajpreskog hica dok je bodrio saborce poznatom rečenicom u Podrinju: “Ustajte šta čekate? Ne oslobađa se Bosna tako!”
Nije bio oženjen, a ukopan je u seoskom mezarju u Sućeskoj.
/TV Podrinje