Na uzburkanoj bh. političkoj sceni, izgleda da se niko ne bavi problemom rasta cijena hrane, energenata, goriva, nekretnina. Ono što ostaje isto jesu plate i penzije. Dok sindikalna potrošačka korpa za maj iznosi 3.178 KM, većina građana prima minimalnu platu od 1.000 KM, kojom mora pokriti sve te troškove. Jesmo li u situaciji da su nam sezonsko voće i povrće postali luksuz?
Veliki broj građana u Bosni i Hercegovini ne može sebi priuštiti ni osnovne životne namirnice. Plate su male, penzije još manje. Meso, sezonsko povrće i voće odavno su postali luksuz.
Uprkos, uslovno rečeno, normalizaciji u lancima snabdijevanja i padu cijena na globalnom nivou, kod nas to nije slučaj.
“Svjetske cijene hrane padaju u proteklim mjesecima, praktično svi troškovi su bili niži od početka godine, a i dalje su cijene nastavile rasti u Bosni i Hercegovini. Jedino što se može zaključiti iz toga je da, ako nema razloga, cijene mogu rasti samo zbog nečije pohlepe, odnosno da ostvari extra profit“, kaže ekonomista Igor Gavran.
“Postoji tu i pohlepa trgovaca, odnosno vlasnika trgovina ili trgovačkih lanaca koji koriste svaku priliku da, i kad ima potrebe i kad nema, povise cijene, tako da se, nažalost, vrlo rijetko kod nas cijene smanjuju. One kontinuirano rastu, a onda nam kažu da trebamo biti sretni kada jedan kratki period samo stangiraju”, smatra Lejla Čaušević Suđeska iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
Dok cijene hrane, u zemljama sa mnogo većim standardom života, padaju, u našoj zemlji hrana je sve skuplja. Kako navodi navodi Jovan Vasilić iz Udruženja potrošača “Zvono” Bijeljina, cijene u inodtranstvu su manje nego kod nas.
Bojkoti trgovina zbog visokih cijena su zaboravljeni, a bunt građana na neopravdano podizanje cijena izostaje svaki put.
Zaključavanje cijena i ostale akcije koje su nadležne institucije donijele kako bi kontrolirale cijene, građanima nisu donijele velike uštede.
/slobodna-bosna.ba