Mustafa Gradaščević, bivši vijećnik SDA u Gradskom vijeću Bijeljine, oglasio se na svom facebook profilu porukom koja opisuje svu muku poljoprivrednika iz Podrinja, ali i cijele države. Dok traje žetva pšenice, na temperaturama koje ovih dana prelaze i 40 stepeni on je opisao svakodnevnicu u Janji, ali i brige poljoprivrednika jer zvanične cijene za otkup pšenice još uvijek nema.
“Dok se jedni kupaju u morima, bazenima, dok se razhlađuju uz egzotična pića i koktele, neki drugi se pak kupamo u znoju dok sakupljamo “kruh naš svagdašnji.”
Rođo mi i kombajner Mehmed danas veli: “Eto koliko godina vršem s kombajnom, al’ ne pamtim kad je vršaj bio po goroj žegi.” Danas je u Janji bilo oko +40°C. Međutim, hajd’ što nas sunce peče – na to smo navikli – više nas peče hoćemo li, kako i po kojoj cijeni naplatiti svoju muku i znoj. Naime, žetva pšenice se skoro završava a mi ne znamo cijenu. Pšenicu ćemo predati u mlinove, ali ne znamo ni kad ni po kojoj cijeni će nam biti plaćena. Što bi se reklo, i sramota i grehota. Al’ koga je briga za to… Domaća poljoprivreda i poljoprivrednici svakako su zaboravljeni. Ostavljeni na milost i nemilost uslovima tržišta zauzimamo margine ovoga društva. Nekada, na starim kombajnima Zmajevima, dok se pšenica vršila u vreće bila je treća rora ili izlaz na kombajnu. Na prve dvije izlazila je čista pšenica, a na ovu treću izlazio je otpad, urodica ili ćesmeci. Kada mlinari budzašto uzmu čistu, kvalitetnu i zdravu pšenicu, poljoprivrednicima od pšenice ostanu ćesmeci. Poljoprivrednik će i preživjeti nekako, a zamislite situaciju da se ujutru probudite a da na stolu za doručak (ili ručak) nema “kruha našeg svagdašnjeg”. I na kraju, ne proizvodi pekar hljeb, nego ga proizvodi poljoprivrednik. Bez poljoprivrednika nema hrane. Bez hrane nema ljudi, a bez ljudi nema države. Pa zapitajmo se, trbaju li nam poljoprivreda i poljoprivrednici?” – napisao je Gradaščević na svom facebook profilu.
Fotografije nam šalje Mustafa Gradaščević.
/podrinjemedia