Bez poštovanja nema istinske ljubavi, rečenica je kojom nana Sevdija i dedo Ahmed Bešlija počinju svoju ljubavnu priču. Rođeni su iste godine i nedavno su proslavili 91. rođendan, a ovo je njihov 70. Ramazan koji su dočekali zajedno. 15. maja je bila njihova 70. godišnjica braka.
-Kazali su mi da ima dobra cura u Bakićima i mi smo se zagledali. Treba maher biti. Tad si mor'o biti maher. Sad je mila majka. Dok makneš prstima, nađeš curu. Mi smo jedno drugo voljeli. Nismo dugo ni ašikovali. Uzeli smo se – veli dedo Ahmed.
Nana tvrdi da ju je dedo prevario kad je bila mlada.
-Bila sam zaručena s momkom. Otišao je u vojsku, gdje je bio dvije godine. Ja upoznala Ahmu i udam se za njega. Dedo je doš'o na sijelo u moju kuću i tako smo se upoznali. Počeli smo ašikovati. Došao je na sijelo tri puta i kad je pitao hoću li se udati, ja sam rekla da hoću. Jedna rodica mi je rekla da je Ahmo dobar momak i ja sam se odlučila udati za njega. Imali smo sedmero djece, jedno nam je umrlo. Prve dvije su bile kćerke, mlađa je umrla, ostala djeca su sinovi – ispričala je nana.
U životu su prošli kroz mnoge sretne i manje sretne trenutke, ali sve su uspješno prevazišli i dokazali da su lijepa riječ, podrška i velika ljubav sastavni dijelovi bračne zajednice, koja im je donijela najvrednije titule – oca, majke, dede, nane, pradede, pranane.
– Današnja omladina se ne može. Sklope brak, al’ se ne mogu, jer nema ljubavi. Mi smo lijepo živjeli. Bilo je ljubavi. Za nas je ljubav život. Radio sam u Željezari u Ilijašu, nisam se bojao rada, raditi se mora – kazao je dedo.
Ljubav i vjeru su shvatali svim srcem. Nana Sevdija prisjetila se ramazana kada se čitav komšiluk pozivao na iftar, a pripremala se svakojaka, ukusna hrana.
Njih dvoje danas žive sa najmlađim sinom Izetom i snahom.
-Uvijek su nas učili da trebamo paziti jedno drugo. Čestitost je kod njih na prvom mjestu. Bila im je želja da žive samnom. Svim ljudima poručujem da poštuju roditelje i da ih ne odbacuju – kazao je Izet.
Izvor: Radio Ilijaš
podrinjemedia.ba