Naselje Janja, simbol povratka Bošnjaka na svoja ognjišta u manjem bh entitetu, danas se kao i mnoga druga mjesta u našoj zemlji, susreće sa jednim od najvećih problema, a to je odlazak mladih iz BiH u zapadne zemlje.
Najviše odlaze mladi bračni parovi, a razloga je nekoliko, kaže hafiz Omer efendija Camić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Janja.
– Jedni odlaze zato što nemaju posla, drugi jer nisu zadovoljni primanjima, pa im je teško mjesečno prehraniti porodicu, a treći zbog nesigurnosti jer ne vide budućnost na ovim prostorima. Prije osam godina počeo sam ukazivati na problem iseljavanja iz Janje, i o tome informisati službeno Sarajevo. Ono što me boli je odgovor koji sam dobio, a to je da – “ljudi napuštaju svoje domove i u ostalim dijelovima BiH” – navodi Camić.
Medžlis islamske zajednice Janja iz svojih skromnih mogućnosti nastoji, dodaje glavni imam, stipendirati što veći broj učenika i studenata, i ugovorima ih pokušava vezati za ovo područje.
– U jednom od članova ugovora stoji da nakon završenog fakulteta stipendista barem pet godina radi na području Mjesne zajednice Janja. Nažalost, malo je onih koji to ispoštuju. Ono što me najviše boli jeste što naš mlad čovjek ovdje završi fakultet, a onda ode u Njemaču i radi poslove koje Nijemac neće – naglašava imam.
Iako Janja obiluje plodnim poljoprivrednim zemljištem, većina mladih sa tog područja ne vidi perspektivu u obradi parcela.
– Današnja omladina, nažalost, ne vidi perspektivu u zemlji, kao njihovi roditelji. Mi smo ovdje imali ogromnu fabriku, koja se zove “plodna ravnica”, i naši roditelji, dede i nane, nisu razmišljali ni dana kako će živjeti kada se vrate na svoje. Ti ljudi su cijeli svoj život živjeli od obrade zemlje, hranili i školovali djecu. Danas je u Janji problem naći mladu radnu snagu. Prije pet godina na nivou Medžlisa pokrenuli smo projekt – “Vlastitim snagama unapređujemo vakuf”. Obrađujemo više od 100 dunuma zemlje i na taj način pokušavamo naći omladinu i angažovati ih da tokom ljetnih mjeseci zarade sebi za školovanje. Tvrdim da je jako teško naći one koji hoće da rade. Zašto? Davno sam rekao da nas je upropastila humanitarna pomoć koju smo dobijali kada smo se počeli vraćati na svoje. Narod je jednostvano naučio da mu se pokloni plastenik, traktor, krava. Malo je onih koji su zasukali rukave i sami unaprijedili svoj život – ističe Camić.
Kao pozitivan primjer razvoja ovog kraja i ostanka ljudi na svojim ognjištima, Camić navodi projekte Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, na čelu sa Edinom Ramićem.
– Do sada smo predavali nekoliko projekata kako bi se poboljšala poljoprivredna proizvodnja u Janji. Jedan od zadnjih, kojeg je ministarstvo prihvatilo, jeste stimulacija rađanja djece. To znači da svaka majka za novorođeno dijete godinu ili dvije dobija određeni novčani iznos. Projekat bi, ako već nije krenuo, u najskorije vrijeme trebao startati, a cilj je i na ovaj način stimulisati ostanak u Janji i povećati brojno stanje naših porodica – dodaje Camić.
Imam je istakao i problem diskriminacije učenika Bošnjaka.
– Imamo jednu osnovnu školu “Meša Selimović” koju pohađa oko 500 đaka. Kao i na cijelom području ovog entiteta, tako i u Janji naši đaci se susreću sa diskriminacijom, jer vlast u RS-u ne želi priznati bosanski jezik. Uprkos štrajkovima i bojkotovanjem nastave jedno vrijeme, nažalost još nismo uspjeli da se izborimo za naša prava – zaključio je Camić.
Izvor: Faktor