Na ovogodišnji književni konkurs Kulturnog udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ za najbolju neobjavljenu pjesmu, šesti po redu, prijavilo se 242 učesnika sa svojim pjesmama.
Tako širok odaziv zadao je selektoru, književniku i kritičaru Asmiru Kujoviću težak zadatak da od brojnih prispjelih pjesničkih radova izabere one najbolje. S obzirom da se ove godine navršavaju 142 godine od rođenja našeg pjesničkog velikana Muse Ćazima Ćatića, odlučeno je da u Zbornik uvrste se 142 pjesme, naročito zbog toga kako bi se dao prostor i pjesničkim stvaraocima za djecu, kao i širem krugu autora koji su obradovali pjesmama nadahnutim likom i djelom našeg slavnog pjesnika.
Odbor za dodjelu nagrade “Musa Ćazim Ćatić” je zbog velike poetičke i tematske raznovrsnosti prispjelih pjesničkih radova, te kako bi pružio podsticaj naj- vrjednijim autorima koji su učestvovali na konkursu, odlučio da ove godine iznimno dodijeli tri druge i tri treće nagrade.
Nagrade su pripale autorima:
Prva nagrada: 1. Fuad Hrustić, Gradačac – Kao imela
Drugu nagradu dijele: 2. Edima Efendić Džinić, Zvornik – OSLUŠNI BABO
2. Amela Avdić Unkić, Gradačac – Lilium bosniacum 2. Asim Bajramović, USA – Dedova duhanjera
Treću nagradu dijele:
3. Marica Ferhatbegović, Živinice – Život je samo soba
3. Mehmed Đedović, Tuzla – Naša sretanja zatvore krug
3. Rabija Halilović, Kotorsko – Mojoj djeci, nekad
Nagrađena pjesma OSLUŠNI BABO – osvojila je drugu nagradu na književnom konkursu Musa Čazim Čatić posvećenom velikom književniku i pjesniku, a stihovi kazivaše ovako:
OSLUŠNI BABO (šifra: vrli pjesnik)
Oslušni babo kako se u ovoj tišini moli
svaki list na grani,
golub u krošnji staroga hrasta
u letu kako se moli lasta
i kako mjesec pod zvijezdama skriva glavu
kako me ostavljaš samu
da se izborim sa stihom svojim,
a ja se babo bojim!
Čuješ li oče kako zvuk para nebo,
a riječi mole li mole
i kako glava sedždi pada srce da ne strada
i duša zajedno sa pjesnikom moli
u grijehu vatre svojih riječi da ne gori!
Opomena mi bi babo vrla pjesnikova riječ, šapat i krik, dova i molba, milion puta preslušah stih
i vraćah se opet iz početka listam stranice svake pjesme moje
i poželim da postanem pjesnik skroman i tih.
Želim babo jako želim da u skromnosti svojoj izgorim
i da mi ne sude ljudi njihov sud se ne tiče mene
onaj koji sudi njemu stižemo na vrijeme
i polažemo sva djela , sve riječi naše
od tog suda oče moje se pjesme plaše.
Učim od vrla pjesnika koji zabasa sa puta
i ovo moje pero svjedoči da samo je istina jedna,
snažna i važna da svako slovo , misao moja,
tvoja mora naći spokoj i mir u duši
teško li se nama ako se Božiji bijes na nas sruši!
Edima Efendić Džinić
ZA ONE KOJI MOŽDA NISU GOSTOVALI, TELEVIZIJA PODRINJE IMALA JE PRILIKU PRIJE NEKOLIKO MJESECI U SVOM PROGRAMU UPRAVO DA UGOSTI OVU NAŠU ZVORNIČANKU U SVOM REDOVNOM IZVJEŠTAVANJU SA ZVORNIČKE REGIJE.
/podrinjemedia.ba