Zvorničanka Edima Efendić Džinić – od 242 učesnika osvojila drugo mjesto književnog konkursa “Musa Ćazim Ćatić”

356

Na ovogodišnji književni konkurs Kulturnog udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ za najbolju neobjavljenu pjesmu, šesti po redu, prijavilo se 242 učesnika sa svojim pjesmama.

Tako širok odaziv zadao je selektoru, književniku i kritičaru Asmiru Kujoviću težak zadatak da od brojnih prispjelih pjesničkih radova izabere one najbolje. S obzirom da se ove godine navršavaju 142 godine od rođenja našeg pjesničkog velikana Muse Ćazima Ćatića, odlučeno je da u Zbornik uvrste se 142 pjesme, naročito zbog toga kako bi se dao prostor i pjesničkim stvaraocima za djecu, kao i širem krugu autora koji su obradovali pjesmama nadahnutim likom i djelom našeg slavnog pjesnika.

Odbor za dodjelu nagrade “Musa Ćazim Ćatić” je zbog velike poetičke i tematske raznovrsnosti prispjelih pjesničkih radova, te kako bi pružio podsticaj naj- vrjednijim autorima koji su učestvovali na konkursu, odlučio da ove godine iznimno dodijeli tri druge i tri treće nagrade.

Nagrade su pripale autorima:

Prva nagrada: 1. Fuad Hrustić, Gradačac – Kao imela

Drugu nagradu dijele: 2. Edima Efendić Džinić, Zvornik – OSLUŠNI BABO

2. Amela Avdić Unkić, Gradačac – Lilium bosniacum 2. Asim Bajramović, USA – Dedova duhanjera

Treću nagradu dijele:

3. Marica Ferhatbegović, Živinice – Život je samo soba

3. Mehmed Đedović, Tuzla – Naša sretanja zatvore krug

3. Rabija Halilović, Kotorsko – Mojoj djeci, nekad

Nagrađena pjesma OSLUŠNI BABO – osvojila je drugu nagradu na književnom konkursu Musa Čazim Čatić posvećenom velikom književniku i pjesniku, a stihovi kazivaše ovako:

OSLUŠNI BABO (šifra: vrli pjesnik)

Oslušni babo kako se u ovoj tišini moli
svaki list na grani,
golub u krošnji staroga hrasta
u letu kako se moli lasta
i kako mjesec pod zvijezdama skriva glavu
kako me ostavljaš samu
da se izborim sa stihom svojim,
a ja se babo bojim!
Čuješ li oče kako zvuk para nebo,
a riječi mole li mole
i kako glava sedždi pada srce da ne strada
i duša zajedno sa pjesnikom moli
u grijehu vatre svojih riječi da ne gori!
Opomena mi bi babo vrla pjesnikova riječ, šapat i krik, dova i molba, milion puta preslušah stih
i vraćah se opet iz početka listam stranice svake pjesme moje
i poželim da postanem pjesnik skroman i tih.
Želim babo jako želim da u skromnosti svojoj izgorim
i da mi ne sude ljudi njihov sud se ne tiče mene
onaj koji sudi njemu stižemo na vrijeme
i polažemo sva djela , sve riječi naše
od tog suda oče moje se pjesme plaše.
Učim od vrla pjesnika koji zabasa sa puta
i ovo moje pero svjedoči da samo je istina jedna,
snažna i važna da svako slovo , misao moja,
tvoja mora naći spokoj i mir u duši
teško li se nama ako se Božiji bijes na nas sruši!

Edima Efendić Džinić

ZA ONE KOJI MOŽDA NISU GOSTOVALI, TELEVIZIJA PODRINJE IMALA JE PRILIKU PRIJE NEKOLIKO MJESECI U SVOM PROGRAMU UPRAVO DA UGOSTI OVU NAŠU ZVORNIČANKU U SVOM REDOVNOM IZVJEŠTAVANJU SA ZVORNIČKE REGIJE.

/podrinjemedia.ba