U 192 broju Lovačkih novina između ostalih nalazi se i prelijepa priča o Nazifu Hodžiću iz Glumine kod Zvornika.
Dobrog lovca čini prvenstveno dobro lovačko ponašanje, ali i lovačko odijelo! Ovim riječima dočekao nas je Nazif Hodžić, iz zvorničkog sela Glumina, dvije decenije član LU „Vukovi sa Drine“, kada smo ga nedavno sreli na jednoj lovačkoj manifestaciji u priobalju Drine. Lovačkim stajlingom, ali iznad svega lovačkim ponašanjem i etikom, ovaj 65-godišnjak je zasigurno jedan od istinskih ljubitelja lova i prirode u čijem ramu za portret je, bez sumnje, slika pravog lovca.
-Vodim računa o svom ponašanju u lovu, pridržavam se lovačkog kodeksa, davno sam se zaljubio u prirodu, zavolio divljač, postao drug životinja – s posebnim ushićenjem priča Hodžić, dok nam pokazuje album sa obiljem fotografija na kojima, pored divljači, dominiraju pejzaži, livade i šumski drvoredi, kako ovdje u rodnom kraju, tako i najljepši planinski masivi Austrije, podno Alpa, gdje je dugo godina bio na privremnom radu, te stekao penziju, radeći i boraveći u okolini Linca.
Hodžić je veliki ljubitelj fotografisanja u prirodi. -Aparat je nekad i puška. Srećan sam kad vidim zeca, lisicu, srndaća, kad mogu da ih fotografišem. Snimanje u prirodi je moj hobi, koji mi pričinjava veliko zadovoljstvo – dodaje Nazif.
Kad god mu se ukaže prilika, Hodžić obuče svoje lovačko odijelo, spremi sve što je potrebno i krene u prirodu.
-Moj lov je i posmatranje. Druženje sa šumom i divljači. Imam želju da svakim danom odem u prirodu, sa štapom, da gledam, posmatram ljepote pod ovim našim nebeskim svodom. Nije lov samo pucati, lov je i čuvanje divljači, iznošenje hrane, kukuruza, soli, sijena, pa i izgradnja lovačkih objekata. Dvije visoke lovačke čeke, ovdje u mojoj
Glumini, sam napravio, kao i nekoliko solila. Kaže da je, u potrazi za boljom egzistencijom, svojevremeno otišao u Austriju, gdje je prije sedam godina dočekao penziju.
U toj zemlji, priznaje, doživio je mnogo lijepih trenutaka. -Austrija je poznata po svojim planinskim masivima. Imao sam priliku da spavam na visini od 2.207 metara, kod Gros Gloknera, najvišeg vrha Austrije. U avgustu sam dirao snijeg. Bio je to trenutak za nezaborav. Navodi da su Austrijski Alpi veličanstveni, koji se protežu duž cijele zemlje, tako da ne čudi što su savršeno mjesto za ljubitelje boravka na otvorenom, odakle se pruža pogled na Salcburg, Inzbruk i Tirol.
Poslije napornog rada, Hodžić je slobodno vrijeme najčešće je provodio u prirodi i lovu. Od austrijskih kolega, kaže, mnogo toga je naučio.
-Bio sam počastvovan da na poziv lovaca iz Austrije lovim srndaća, u posebno rezervisanim revirima za tu vrstu divljači – kazuje Nazif. U Austriji preovladava, kaže naš sagovornik, srednjevropski životinjski svijet: srna, jelen, zec, fazan, lisica, jazavac, kuna, jarebica. Alpsko područje, navodi Hodžić, stanište je divokoza, svizaca, orlova i planinskih čavki, dok u šumovitim planinama na jugu i u središtu zemlje postoji i manja populacija medvjeda.
Nazif posebno pamti lov alpskog mrmota. Riječ je o rijetkoj vrsti životinje, glodaru, sličnom jazavcu, koja raste na velikim visinama i najčešće obitava u pećinama od kraja oktobra do početka maja.
-Prava je rijetkost ga vidjeti, a još teže odstrijeliti. Jedan sam od rijetkih lovaca koji je ulovio mrmota, čiji sam trofej svojevremeno preparirao kako bi ukrasio svoj porodični dom – navodi Hodžić, dodajući da u rodnom kraju uglavnom lovi lisice, jer su, kaže, štetočine i napadaju plemenitu divljač. Priznaje da mu se ne sviđa to što danas pojedini mlađi lovci izlaze u lovišta da bi ulovili nešto i što, kako kaže, nema više poštovanja prema odstrijeljnoj divljači. Zato mlađim kolegama poručuje da budu istrajni u zaštiti divljači, kako bi imali bogatija lovišta i sačuvali ih od raznih predatora. Pored ponašanja, kako kaže naš sagovornik, dobrog lovca čini i lovački stajling.
-To ne mora biti neka ultra skupa oprema, nemaju svi lovci sredstava, ali dovoljno je da smo svi u istoj boji, zelenoj ili smeđoj. Još dodaš lovački šešir i eto ti pravog lovca. Ako nešto od ovoga fali, slika ispravnog i dobrog lovca je narušena – kazuje Hodžić, na kome je lovačka garderoba, koju u svečanim prilikama nose lovci iz okoline Tirola, prema Švajcarskoj.
Kao veliki zaljubljenik lova i prirode, Nazif na kraju poručuje:
-Ne patim za Majorkom, Maldivima i Antalijom, ili možda Grčkom, Španijom i Italijom. Ja patim za šumom i prirodom ma gdje bila – da li u BiH, bivšoj Jugoslaviji, u Evropi ili svijetu. Samo mi je to zadovoljstvo – zaključuje razgovor Nazif Hodžić, lovac dobrih manira i neobičnog stajlinga, bar za ove naše prilike.
ŽAL ZA BERIJEM
Nazif Hodžić uvijek je pored sebe imao dobre lovačke pse, koji su, kako kaže, njegovi vjerni drugovi. Sa sjetom govori kako je prije četiri godine ostao bez svog ljubimca, oštrodlakog istrijanera Berija.
-Imao je nesreću da strada pod točkovima jednog putničkog vozila, pošto je istrčao na magistralni put ovdje pored kuće u Glumini. Za takvog psa, vjerujte, bio sam spreman dati automobil – sa žaljenjem priča Nazif.
TEKST U POTPUNOSTI PREUZET SA “LOVAČKE NOVINE”