U posljeratnm periodu u Janji je po mnogima ostvaren najbolji povratak prijeratnog bošnjačkog stanovništva manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Ovaj izrazito vrijedan i spretan narod Janje je vjerovao da će zahvaljujući svojim sposobnostima, brzo dostići prijeratni status najbogatijeg stanovništva Bosne i Hercegovine. Stoga većina njih nije ni bila uporna u nadoknadiknadi prijeratne imovine, koja je nestala u pljački ratnih devedesetih godina. Vratili su svoje stambene objekte i svoje plodne oraniice, a sve ostalo poput brojnih zanatskih, poljoprivrednih mašina i vozila, jednostavno su odlučili „halaliti“ i krenuti dalje. Ćesto se u narodu Janje moglo ranih dvije hiljaditih godina čuti: „Samo nek smo se vratili i nek je živa glava, sve će se ostalo nadoknaditi“.
Nažalost, bila je to jedna od grešaka, jer borba za povrat svoje prijeratne imovine i naknada materijalne štete trebale su i trebaju odaslati poruku onima koji su se u ratu ponjeli neljudski, da im se taj čin nije isplatio. Naknada štete i povrat otetog su mjere koje trebaju obeshrabriti te iste da u budućnosti posegnu za tuđim. Jedino na taj način se može izgraditi zdravo i prosperitetno društvo, koje može ići u korak sa narodima zapadne Evrope i u čijem društvu svi želimo biti.
Ipak, bilo je i drugačijih primjera, u kojima su pojedinci igrom slučaja saznali o sudbini svoje prijeratne imovine i odlučili da je uz očuvanje dobrosusjedskih odnosa sa svojim komšijama ponovo vrate u svoje vlasništvo. Jedan od takvih je i Aljo Tuzlak, čovjek kod koga smo bili ovih dana u gostima i zabilježili „Priču hvale vrijednu“. Alija Jakubović, poznatiji kao Aljo Tuzlak nas je zadivio svojom željom i borbom da ostane u svojoj Janji, nakon svih iskušenja kojima je zajedno sa svojim komšijama bio izložen u proteklih dvadeset i više godina.
Piše: Elvir Ibrišimović
Priču priredili: Senad Hadžić i Elvir Ibrišimović
Podrinjemedia.ba