Početkom juna saznali smo od jednog našeg prijatelja za slučaj nene Mejre Jusić iz Bijeljine .Nene koja je dugi niz godina usamljena, a zadnje tri godine i nepokretna. Odlučili smo je posjetiti i čuti njenu životnu priču. Njenu samoću, kao i samoću brojnih starih bijeljinaca željeli smo barem na kratko razgovorom prekinuti. Često naše emisije rezultiraju kasnije i odlukom naših gledalaca, da kasnije te iste osobe posjete, ili im na neki način pošalju i učine kakvu milost.
Posjetili smo je devetnestog juna u njenoj kući u ulici Save Mrkalja 22. U početku je bila rezervisana kada je u pitanju snimanje, ali je ipak na kraju pristala. Priča je snimljena i nedugo zatim emitovana na TV PODRINJE i you tube kanalu. Počeli su se javljati ljudi, u želji da je posjete i učine milost. Tako je ovih dana učinila i supruga jednog našeg prijatelja. Zamolila me je, da je ponovo posjetim i odnesem joj hediju od njene porodice – željela je ostati anonimna. Prihvatio sam, iako oskudjevam sa slobodnim vremenom i odlučio je obići ponovo. Bio je šesti juli nesnošljiva vrućina, kada sam stigao u Bijeljinu i parkirao automobil nedaleko od hotela „Krin“ i zaputio se u centar garda, najprije da završim neke administrativne poslove u gradu, a potom do nene da navratim.
A onda pri prelasku ulice kod autobuske stanice,poput groma iz vedra neba pogodi me prizor. Pogled mi zateče posmrtnicu na banderi, na kojoj pročitah – „Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i poznanicima da je naša draga Jusić (rođ.Jahić) Mejrema preselila na ahiret 06.07.2021. godine u svojoj 89 godini“.
Obuzela me je bol i tuga, ne stigoh joj milost odnjeti. Lijepe godine je doživjela, ali kakav joj je život bio, to me je najviše rastužilo i danima držalo u razmišljanju.
Ipak, kao i svaki vjernik zadovoljna je bila. Neka joj je rahmet dobroj duši. Svojim primjerom me je podsjetila po ko zna koji put, da smo jedni drugim najpreči i da nikad ne znamo da li je blizu čas kada će nas naši najmiliji napustiti i poći na bolji svijet. Zato ih trebamo obilaziti u ljubavi i sa ljiepom riječju uvjek ostavljati.
Piše: Elvir Ibrišimović
Podrinjemedia.ba