Tekst: Edin Skokić
Godine 2009. Petar Cvijetinović zvani Maljutka se predstavljao kao, ni manje ni više, Milorad Dodik, i na takav način je prevario jednog od biznismena iz Srbije. Maljutka je izdržavao kaznu zatvora u KPZ-u u Sremskoj Mitrovici, a osuđivan je pred Privrednim sudom u Beogradu zbog više krivičnih djela prevare…
U posljednje vrijeme “lažni Dodik” je posebno aktivan kada je u pitanju Janja. Sjetimo se kako je prijetio da će sa “Panterima” spriječiti promociju dokumentarnog filma “Ubijeni prirodnom smrću”, pa nije… Zimus je, kao znak patriotizma, prošao kroz Janju sa srpskom trobojkom i pojačanom muzikom u autu kao vrsta “odmazde” što je nekoliko zastavica RS skinuto sa stubova ulične rasvjete.
Mediji sa sjedištem u Bijeljini, valjda nemaju koga drugog, pa Cvijetinovića pitaju za sve i svašta… Pitaju ga zašto će Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH u posjetu Gradu Bijeljini, zašto ovo, zašto ono, davajući mu na značaju, a njegove izjave nemaju tri čiste.
Šta je u svojoj izjavi za portal mojabijeljina.com – demantovao Pero Maljutka. Ko od Janjaraca želi od Janje napraviti Jasenovac, a od Srba ustaše?
Uopšte nije tačno kada Maljutka kaže da se filmom “želi demonizovati ovdje narod u Semberiji srpski”. Film traje 250 minuta i ni jednom riječju zločini nisu generalizovani, nije pomenut srpski narod, nego pojedinci koji su, valjda, srpske narodnosti i to imenima i prezimenima, a to što se Srbi ne žele ograditi od njih nije problem Bošnjaka Janje.
Čak u filmu ima svjedočenje mještanina Janje, koji je ostavljen da kopa rovove na Majevici, i koji kaže kako su korektniji i bolji odnos imali onda kada su linije Vojske Rs držali domicilni Srbi te da je pakao nastajao kada su na linije dolazile formacije sa strane u ko zna kakvom stanju…
I sam sam u filmu pomenuo svjetlu ulogu Svete iz Zenice, koji je doselio u moju ulicu 1993. godine, ali se ta izjava nije našla u fillmu, možda će biti u trećem dijelu “Povratak otpisanih” jer je Sveto sa svojom porodicom pomagao mještanima Janje na način da su kod njega po izlasku iz logora Batković mogli da se okupaju, presvuku, jedu… Sveto je preminuo, ali je uspomena ostala i o tome sam već javno pisao.
Cvijetinović govori u izjavi: “Kada je u pitanju Janja, mi imamo Novu Janju – srpsku Janju”. Maljutka želi reći kako u toj novoj i srpskoj Janji žive Srbi izbjegli iz 30-ak općina BiH, ali… Prije nastanka nove i sprske Janje te izbjeglice su žarile i palile po Janji, neću reći bošnjačkoj u kojoj je prema popisu 1991. godine bilo 99 odsto Bošnjaka.
Te izbjeglice i drugi banditi su 30 mjeseci pljačkali Janju koja je, recimo, u bivšoj Jugoslaviji imala najviši broj popularnih tamića u odnosu na broj stanovnika. Oduzet je do posljednjeg, pa i svako biciklo… Na zahtjev tih izbjeglica Janja je u augustu i septembru 1994. godine potpuno etnički očišćena jer su te izbjeglice odbile da idu na ratište ako Bošnjaci ostanu u Janji… E, kada su iselili sve Bošnjake iz Janje onda su opljačkali ono što je preostalo…
Kada je krenuo povratak u Janju te izbjeglice, opet se ograđujem – ne svi, su bacali bombe na povratnička imanja, ali Janjarce niko nije mogao zastrašiti ni zaustaviti. Postali smo i ostali bastion povratka u entitet sa privremenom srpskom većinom. I, pazite sada, nismo preduzeli niti jednu osvetničku akciju, a sretali smo i srećemo ljude koji su nam, možete misliti, mobilisali majke i sestre. Da, majke i sestre koje su za potrebe srpske vojske vadile kropmpir i brale paprike, a sve pod budnim okom i repetiranim puškama srpskih vojnika. To, valjda, liči na Jasenovac i slične fašističke logore!
Emitovanjem ovih filmova doprinosi se pomirenju, istini i kulturi sjećanja jer film “Janja – logor bez žice” ne sadrži ni jednu riječ mržnje, ni jednu neosnovanu kvalifikaciju, ni jedan podatak a da nije potkrepljen dokumentom. Možda je Cvijetinović prespavao nedavnu presudu u Hagu gdje su Stanišić i Simatović osuđeni, pored drugih općina, i za UZP u Opštini Bijeljina. Dakle, Pero Maljutka u Bijeljini i Janji je izvršena agresija druge države, a u ovom slučaju Srbije, odnosno tadašnje SR Jugoslavije.
Maljutka je udario i po kući “Podrinjemedia” jedinom bastionu medijske slobode Bošnjaka u Podrinju. Jedinom mediju sa sjedištem u bh.entitetu Rs gdje se javnost, odnosno građani, upoznaju sa problemima, ali i uspjesima Bošnjaka. Smeta im što je logotip te televizije zlatni ljiljan i niti jedan kablovki operater u bh.entitetu Rs ne želi pustiti signal televizije za sve građane dok, primjerice, građani u F BiH, konkretno u Tuzli, na svojim televizijama imaju u ponudi 50 odsto kanala iz Srbije i Rs, a 50 odsto iz BiH, Hrvatske i inostranstva… I na tim kablovskim operaterima možete gledati programe BNTV, RTRS, PINK, HAPPY, HRAM, RAS itd. na kojima se negira dokazani genocid u Srebrenici. A kada je u pitanju “Podrinjemedia” ona ne može na kablovske operatere u Rs jer u logotipu ima ljiljan, simbol koji se nalazi i na grbu susjedne Srbije.
Lažni Dodik, Pero Maljutka, koristi medijski prostor kako bi unosio smutnje, mobilizirao neke snage, zaprijetio ili šta već…
Mogao bih Maljutki pričati do sutra kako je i zašto Janja postala logor bez žice. Ko je mom ocu Osmanu, koji je konfekciju Kurjak dizao iz temelja, neka provjeri kod očevih prijatelja Srba, dao otkaz. Ko je i zašto dao otkaz mojoj majci Sabaheti, neka provjeri jesu li joj najbolje drugarice bile Desa i Dragica, neka mi se jave ako slučajno pročitaju tekst, volio bih ih posjetiti. Ko je i zašto mobilisao moju majku? Ko je meni zabranio da idem u srednju školu, a neka provjeri sa mojim školskim drugovima i drugaricama: Slaviša, Ilinka, Dragica, Aleksandra, Branislav, Predrag… kakav sam bio tokom našeg školovanja. Žao mi je što nije živ moj školski drug Zoran Kalajdžić.
Ko je etnički očistio grad sa više od 10.000 stanovnika, ko je porušio džamije? To što smo progovorili o tome je udar na suživot? I 2023. godine bi zabranili da govorimo.
Janja je bila logor bez žice punih 30 mjeseci, jedina takva u Bosni i Hercegovini, a za sve počinjene zločine, među kojima je i zločin protiv čovječnosti (zločin protiv cijelog čovječanstva) niko nije odgovarao. I za kraj… Pa zar Maljutka i drugi misle da će Janjarci šutjeti i da neće govoriti o Vojkanu Đurkoviću koji im je pokupio pare, a onda vojno – sposobne muškarce ostavio na Majevici (Brijest, Podgora, Jablanica…) gdje su radili na kopanju rovova, gladni, žedni, od jutra do sutra i gdje su, na žalost, mnogi od njih izgubili živote.
Mediji sa sjedištem u Bijeljini i Rs niti jednom rječju nisu pomenuli da je u Janji održana premijera filma “Janja – logor bez žice”. No, do suočavanja s istinom doći će kad-tad, pogotovo za nalogodavce i izvršioce jer noći znaju biti duge i besane, a savjest peče poput ognja.
/tuzlapress.ba