Na današnji dan (29.8.1189.) napisana je povelja Kulina bana. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument nego i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Pisana je bosančicom na starobosanskom narodnom jeziku.
U povelji se uočava da je Bosna već tada imala prijateljske odnose s Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. To govori da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i s drugim državama.
Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika.
Što se tiče prvog aspekta, može se reći da je Kulinova povelja rodni list bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća. Na početku povelje jasno stoji odrednica “BAN BOSANSKI”.
Još jedna važna činjenica o kojoj svjedoči ova povelja jeste postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura jednog naroda veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.
Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu. BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje. Rusija je odbila zahtjev, jer smatra da Povelja Kulina bana, kao drugi dokument Slavena po starosti, jednako pripada i njihovoj historiji.