Na suđenju za zločine na području Zvornika, svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričala je kako je vidjela muškarce s rukama na potiljku nakon što su odvedeni iz Jusića u maju 1992.
Mejra Islamović je rekla da se u aprilu 1992. osjećala nesigurnost i da su držali straže u Jusićima. Ona je navela da je bila napustila selo zbog straha, a kada se vratila, čula je da je “dolazio Pero da predaju oružje”. Svjedokinja je dodala da su njen otac i drugi predali oružje.
Ona je ispričala da je 27. maja došlo do napada i u Androvićima je vidjela tenk.
“Vidjela sam da gore kuće i hoda vojska”, – navela je Islamović.
Rekla je da su istjerani iz podruma u kojem su se sakrili i da je napolju bio jedan vojnik u šarenoj uniformi. Odvedeni su do stanice.
“Muški su odvojeni i moj otac je odvojen”, rekla je Islamović, dodajući da je sa ženama sprovedena u Malešić.
Kod prodavnice u Malešiću, kako je navela, vidjela je muškarce s rukama podignutim na potiljku, među kojima je bio njen otac, te drugi rođaci i komšije. Dodala je da su muškarci išli prema Kozluku a žene prema školi, odakle je ona prvim autobusom otišla za Memiće.
Svjedokinja je kazala da je njen otac pronađen u grobnici u Glumini, kao i veći broj rođaka iz njene i muževe porodice.
Na pitanja Odbrana, Islamović je rekla da 27. maja nije prepoznala nikoga iz Malešića. Rekla je da nije vidjela ni Peru Radića i nije čula da je njemu lično neko predao oružje. Kazala je da je bilo dosta vojnika sa maskama.
Branilac Rade Golić pitao je svjedokinju zbog čega u ranijoj izjavi nije spominjala tenk, na šta je ona kazala da se tada nije sjetila.
Na pitanja branioca Željka Radića, potvrdila je da je poznavala Vladu Ristanovića i da je dolazio u Jusiće, te da su se pomagali u obavljanju poljoprivrednih poslova.
Pero Radić, Božo Vidović, Petko Tomić, Branko Studen i Vlado Ristanović optuženi su za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine.
Tužiteljica Zorica Đurđević pročitala je iskaze dvije preminule svjedokinje, koje su takođe govorile o napadu na Jusiće, i kako su vidjele kad su u Malešiću odvodili muškarce.
Aiša Mustafić je kazala da je njen sin Senad, koji je bio 1973. godište, odveden 27. maja i kasnije je pronađen u grobnici.
Ona je u prvom iskazu navela da su se skrivali u podrumu i da je došao Pero iz Malešića, koga je poznavala i koji je imao oko 30 godina. Rekla je da joj je Pero kazao da ode i nađe sebi obuću, kao i da je Muški, koja je htjela otići pustiti kravu, rekao da će on to uraditi.
U drugom iskazu, datom nekoliko dana kasnije, Mustafić se korigovala i rekla da je na vrata podruma Mustafine kuće dolazio Vlado Ristanović, kojeg takođe poznaje i koji je imao oko 40 godina.
“Imena sam zamijenila jer sam ih pomiješala”, kazala je svjedokinja, dodajući da je Pero prije napada dolazio u Jusiće.
Paša Smajlović je u istrazi kazala da je njen suprug Sulejman ubijen 27. maja. Navela je da su žene odvedene u Malešiće, a ne zna šta je bilo s muškarcima.
“Ne znam gdje su odvedeni, ali sam čula da su svi ubijeni, pa tako i moj Sulejman”, rekla je u istrazi.
Suđenje se nastavlja 19. septembra.
/detektor.ba