Sud Bosne i Hercegovine je izrekao presudu kojom je Duško Vujičić osuđen na šest godina, a Duško Maksimović na godinu i po zatvora zbog zločina protiv civilnog stanovništva na području Kotor-Varoši tokom 1992. dok su Savo Tepić i Ilija Kurušić oslobođeni optužbe.
Vujičić i Maksimović su osuđeni za nečovječno postupanje prema civilima nesrpske nacionalnosti u Kotor-Varoši, dok su obojica sa Tepićem i Kurušićem oslobođeni da su od juna do kraja 1992. učestvovali u širokom i sistematskom napadu i progonu bošnjačkoga i hrvatskoga stanovništva s područja Kotor-Varoši – ubistvima, zatočenjem, mučenjem, prisilnim nestancima i drugim nečovječnim djelima.
Nakon devet godina suđenja, Vujičić je kao nekadašnji policajac proglašen krivim po 12 a Maksimović u svojstvu bivšeg rezervnog policajca po četiri tačke i podtačke optužnice za udaranje i druge postupke koji su kod civila izazvali strah i patnju u periodu od juna do oktobra 1992.
Osuđeni su po zakonu bivše SFRJ, a Vujičiću je od otežavajućih okolnosti u obzir brojnost počinjenih djela, dok je od olakšavajućih cijenjeno da je spasio život jednom zatvoreniku. Vijeće nije našlo otežavajuće okolnosti kod Maksimovića, a od olakšavajućih u obzir je uzelo da je pomagao ljudima u ratu i njegovo zdravstveno stanje.
Vijeće nije prihvatilo kvalifikaciju da su njih dvojica počinila zločin protiv čovječnosti, jer smatra da je, iako nije sporno da se na području Kotor-Varoši odvijao širok i sistematičan napad, sporno da su djela optuženih bila povezana sa napadom.
On je dodao da Vijeće nije moglo utvrditi da su oni odgovorni za teško oduzmanje slobode.
Vujičić i Maksimović oslobođeni su većeg broja optužbi za ubistva i nečovječna postupanja, a Kurušić svih tačaka za ista djela za koja je optužen u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske, koji je u periodu iz optužnice bio pri policiji.
Sudija Božić je za oslobađajući dio naveo da optužbe nisu bile dokazane van razumne sumnje, obrazlažući za sve pojedine tačke razloge, među kojima su kontradiktorni iskazi svjedoka i sporna identifikacija.
Predsjedavajući je obrazložio da su navodi o individualnoj odgovornosti Tepića nejasni u optužnici, jer nisu opisane radnje izvršenja koje mu se stavljaju na teret. Kad je u pitanju komandna odgovornost, Vijeće je utvrdilo da nisu izvedeni dokazi da je optuženi znao za zločine koje su počinili njegovi podređeni, kao i da je o tim djelima bio obaviješten.
“Ostao je sporan vitalni element koji se tiče njegovog mentalnog stanja da se njegovi podređeni spremaju počiniti djelo”, rekao je Božić.
On je dodao da je bilo potrebno dokazati svijest i znanje Tepića.
“Vijeće se nije moglo osloniti samo na pravila službe i činjenicu da je bio načelnik”, istakao je predsjedavajući.
Dodao je da Vijeće nije moglo utvrditi da je Tepić donosio odluke o zatvaranju civila u zatvor iza zgrade suda i salu škole, kao i da je bio odgovoran za uslove u tim objektima. Napomenuo je da je Tepić pretpostavljenima ukazivao na torturu i zlostavljanje civila, kao i loše uslove u objektima zatočenja.
Na izrečenu prvostepenu presudu dozvoljeno je ulaganje žalbe.
Vujičiću je određen pritvor, a ostalim optuženim su ukinute mjere zabrane putovanja koje su im bile određene 2013. Od optuženih izricanju presude prisustvovao je samo Vujičić.
Suđenje u ovom predmetu počelo je u maju 2014. Prvobitno su bili optuženi i Radojko Keverović i Dragoslav Bojić, u odnosu na koje su postupci razdvojeni zbog zdravstvenog stanja, te Rade Škorić protiv kojeg je postupak obustavljen zbog smrti.
/detektor.ba