Na današnji dan prije 31. godinu život za Domovinu Bosnu i Hercegovinu dao je heroj Salko Omerović. Na ovaj dan je takođe život za Domovinu položio i gazija Salih Rahmanović.
Salko Omerović
Salko Omerović je rođen 24. 12. 1961. godine u Pomolu, zaselak Herići, opština Milići od oca Ibrahima i majke Zejne. Osnovnu školu je završio u Derventi kod Milića, a srednju u Sloveniji. Radni odnos zasnovao je odmah po završetku srednje škole, a u rudnik boksita Milići prelazi 1990. godine, gdje je raspoređen na mjesto vozača dampera.
Rat ga zatiče u rodnom mjestu, i uz sve napore da se sa nekolicinom komšija odupre neprijatelju, ipak sa trudnom suprugom i tri maloljetne kćerke biva protjeran i spas pronalaze u Žepi.
Ubrzo se preseljava u komšijsku mjesnu zajednicu Sućeska i tu daje ogroman doprinos u zaustavljanju podivljalih agresorskih bandi 16. 05. 1992. godine.
Salkina grupa dobila je zadatak da zaustavi agresora na pravcu tri. Nakon višesatnih borbi uspjeli su zaustaviti, pa čak i potisnuti neprijatelja. U toj borbi poginuo je Salkin tačić Salko Bećirović koji se borio do poslednjeg metka. Agresori su uspjeli da mu priđu i izmasakrirali su njegovo tijelo, ali Salkina grupa je uspjela izvući tijelo tvog saobraca. Sućeska je odbranjena. Agresori su zbog pretrpljenog poraza i velikog broja gubitaka u ljudstvu, u kasnim popodnevnim satima istog tog dana izvršili genocid nad stanovnicima bošnjačkog sela Zaklopača kod Vlasenice.
Zbog nedostatka adekvatnog smještaja i hrane Salko porodicu prebacuje u Pobuđe, gdje se stavio na raspolaganje lokalnoj teritoriji odbrane i raspoređeni je na liniju Previla prema zloglasnoj koti Rogač. Agresori su 06. 10. 1992. godine otpočeli jak pješadijski napad sa ciljem ovladavanja šireg rejona Pobuđa. Borbe su trajale danima i Salko je bio jedan od ključnih branilaca na tom dijelu linije.
Nažalost, Salko je smrtno pogođen 09.10.1992. godine. i poslednji pogled uputio je mlađem bratu na čijim je rukama i preselio na bolji svijet. Tijelo gazije Salke Omerovića ukopano je na šehidskom mezarju Burnice u Pobuđu. Nekoliko mjeseci nakon njegove smrti rodila mu se i četvrta kćerka.
SALIH RAHMANOVIĆ
Salih Rahmanović je rođen 08.08.1965. godine u Budaku, Srebrenica od oca Salke i majke Hanife. Osnovnu školu završio je u Potočarima, a srednju elektrotehničku u Beogradu. Nakon školovanja vraća se u rodni Budak i zapošljava se u fabriku akumulatori Srebrenica u Potočarima.
Početkom devedesetih, kao i u svim dijelovima BiH, tako i u Podrinju, predosjećalo se vrijeme koje dolazi. Salih kao mladić koji je patriotski razmišljao priključuju se Patriotskoj ligi Potočari. Iako mnogi nisu vjerovali da će doći do agresije, Salih ipak uspijeva prikupiti nekoliko vrijednih momaka u selu te ih organizuje za odbranu.
U početku je organizovao takozvane seoske straže. Nakon toga su ga i formalno postavljali za komandira u selu, ali on je to ljubazno odbio govoreći da želi samo da bude vojnik svoje Domovine. Ubrzo počinju i prva borbena dejstva pa se Salih još više posvećuje odbrani sela.
Prilikom napada agresora na obližnje selo Likere, Salih odlazi u ispomoć i učestvuje u borbi bukvalno prsa u prsa. Nakon ove akcije stiče još veće poštovanje saboraca. U borbama je lakše ranjavan više puta, a saborci su ga upamtili po tome što je mogao trčeći pucati iz mitraljeza M53.
U jednoj od oslobađajućih akcija 09.10.1992. godine, prilikom pohoda na Zvijezdu, Salih biva smrtno ranjen. Iako teško ranjen do zadnjeg momenta je uspijevao bodriti svoje saborce da zauzmu zvijezdu. Ubrzo nakon toga prestaje da kuca srce ovog podrinjskog gazije iza kog su ostali supruga i sin.
/TV Podrinje