Na današnji dan prije 31. godinu život za Domovinu Bosnu i Hercegovinu u 14-oj godini života dao je mladi heroj Azir Gračanlić.
Azir Gračanlić je rođen 30.01.1978 godine u mjestu Ljubovija, Srbija od oca Hameda i majke Time.
Azir je sa roditeljima živio u bratunačkom naselju Biljača, gdje je i odrastao, a u obližnjem Bjelovcu pohađao je školu do sedmog razreda, to jest do početka agresije na RBiH-u. Početkom agresije, odnosno 13. maja 1992. godine agresori sa obje strane Drine upadaju u mjesta uz Drinu jugoistočno od Bratunca, Voljevicu, Zalužje, Bjelovac i Biljaču pljačkajući i paleći sve pred sobom.
Mnoge stanovnike ovih mjesta su na licu mjesta ubili, neke zapalili, a veliki broj su zarobili. Među zarobljenima su bili i Azirovi roditelji, kao i njegova kompletna porodica. Spletom raznih okolnosti mali Azir ostaju uz svoju staru na nenu očevu majku koja je imala preko 80 godina.
Pošto nena nije htjela napustiti svoju kuću Azir bježi sa preostalim stanovništvom prema selima Poloznik i Lokve. Agresori ulaskom u selo ubijaju nenu staru preko 80 godina. Tako Azir ostaje sam, a bio je u to vrijeme dječak od 14 godina.
Nije više imao kud nit’ kome. U isto vrijeme u okolnim selima samoorganizira se jedna manja jedinica sastavljena od dobrovoljaca iz okupiranih mjesta i uspostavljaju liniju odbrane zajedno sa dobrovoljcima iz neokupiranih sela. U tu jedinicu plačući dolazi Azir i moli da ga primi, jer nema kud da ide.
Naravno da su svi bili svjesni da je Azir još uvijek dijete i da treba biti što dalje od rata, ali su takođe bili svjesni da je ostao sam bez igdje ikoga. Njegove su ili pobili ili protjerali. Stoga su odlučili da ga prime i tako mu pruže neki vid zaštite. U početku su mu naravno štiteći ga davali manje i sigurnije zadatke, da prenosi poruke od linije do komande i slično.
Međutim kako je vrijeme prolazilo Azir se odvažio pa je saborce počeo pratiti u akcijama, prvo manjim, a onda i složenijim i opasnijim. I saborci su njega prihvatili, te mu zbog njegovih godina i uzrasta dali nadimak “Litrić”.
Posebnu sposobnost pokazao je u savladavanju i učenju oko uklanjanja mina. Gledao je kako to rade stariji iskusniji saborci i učio. To je dobro shvatio, da se upuštao u razminiranje postavljenih mina. Radio je to tako da bi mu mogli pozavidjeti i današnjih profesionalni demineri.
To dijete od 14. godina jednostavno kao da nije znalo za strah. Moguće da je u njemu proradila želja za osvetom zbog agresorskih zvjerstava, ubistva njegove stare nene za koju je bio vezan i ostalih pobijeni i protjeranih.
Većinu svog ratnog puta proveo je na linijama odbrane Ljuljaške, Dimnića i Pirića. Bio je mali dječak sa srcem junačkim tako da su ga i njegovi saborci zavoljeli. Azirov postupak stupanja u redove branilaca svakako je davao moral ostalim starijim borcima, pogotovo onima koji su se još uvijek kolebali.
Bio je 18. novembar 1992. godine kada je prekinut njegov mladi život. Tog dana pogođen je Azir snajperskim hicem agresorskog vojnika koji je dobro vidio da se radi o djetetu. Azir je tako za svoju Domovinu dao ono najvrednije, dao je svoj mladi život.
Bio je najvjerovatnije najmlađi pripadnik ARBiH.
/TV Podrinje