Na današnji dan 2008. godine, Most Mehmed-paše Sokolovića (Stari most u Višegradu) uvršten je na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Most, koji je, naravno, i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, nalazi se u Višegradu i predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture koja je nastala u periodu od 15. do 19. vijeka u Bosni i Hercegovini.
Stari most u Višegradu je zadužbina Mehmed-paše Sokolović, velikog vezira trojice sultana (1565. – 1579.) – Sulejmana Veličanstvenog, Selima II i Murata III. Izgrađen je u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu s Carigradom iznad rijeke Drine (tzv. “Carigradska džada”). Izgradnja mosta povjerena je najvećem turskom graditelju Kodža Mimar Sinanu, dvorskom arhitekti i vrhovnom graditelju Carstva, jednom od najvećih arhitekata svijeta. Za ovaj most se zna da je popravljan oko 1664. godine, zatim 1875., 1911. i 1939. te 1940. godine.
Dio mosta preko rijeke čini jedanaest lučnih otvora, od kojih je krajnji otvor uz desnu obalu oslonjen na dva podzida s najmanjim rasponom od 5,20 metara. Ostalih deset lučnih otvora raspona su od 10,70 do 14,80 metara. Most leži na devet velikih kamenih stubova. Na lijevoj obali krajnji otvor se oslanja na ugao mosta kojim prelazi u rampu. U rampi su četiri lučna otvora, jedan veći na uglu i tri manja iznad potoka koji se ulijeva u Drinu.
Kamen za zidanje mosta sječen je u mjestu Banja, otprilike pet kilometara niz desnu obalu rijeke Drine. Na sredini ovog mosta stajala je drvena kula za koju se ne zna vrijeme nastanka, a koja je porušena 1886. godine. Kula je predstavljala stražarnicu ispod koje je bio prolaz, a koji se zatvarao jakim hrastovim vratima s obje strane. Na kuli se nalazilo nekoliko malih topova zvanih šibe. Na mostu su se nalazila dva tariha u stihovima s uklesanim godinama – na prvom 971.-(1571.), a na drugom 985. (1577.). Most je izdržao nekoliko velikih poplava, od kojih je najveća ona iz 1896. godine, kada je nivo rijeke Drine bio 1,60 metara iznad mosta.
Na uzvodnoj strani, s trokutaste osnove prelazi stepenasto u pravougaono proširenje, koje nosi slijepi portal s tarihom-natpisom. Na nizvodnoj strani su poligonalne osnove koje stepenasto prelaze u pravougaono proširenje na kojem je sofa za sjedenje. Roman Ive Andrića “Na Drini ċuprija”, za koji je pisac dobio i Nobelovu nagradu i koji je preveden na mnoge svjetske jezike, baziran je na historiji ovog mosta.
/bhreporter.ba