Iz ovog suda napominju da se brojka odnosi i na lica za koja su i drugi sudovi izdali naredbe, a Državni sud preuzeo predmete.
Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je poslala upite na adrese Suda BiH, kantonalnih te okružnih sudova, od kojih je pet kazalo da nemaju otvorenih predmeta za ratni zločin protiv nedostupnih lica, dok su u svim ostalim sudovima aktivne ukupno 172 potjernice.
Sloboda koju u drugim zemljama uživaju pravosnažno osuđeni porazna je za porodice žrtava, rekao je ranije Goran Timotija, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila opštine Trnovo.
“Iz svega ovog je vidljivo da ne postoje mehanizmi izručenja niti mehanizmi osiguranja osuđenika. Ovo je, izgleda, jedina zemlja gdje se osuđenici čekaju da se smiluju i jave na odsluženje kazne”, kazao je Timotija govoreći o slučaju Mahmuljina.
BIRN BiH je ranije pisao da je podizanje optužnica protiv nedostupnih osoba (ne)rješivi problem pravosuđa BiH te da Okružni sud u Doboju ima 20 podignutih optužnica za ratne zločine protiv lica koja su nedostupna organima gonjenja.
Iz suda u Doboju navode da je za 31 lice izdata naredba za raspisivanje međunarodne crvene potjernice, koje su trenutno aktivne za optužena i osumnjičena lica.
Okružni sud u Trebinju, Osnovni sud Brčko distrikta te kantonalni sudovi u Sarajevu, Livnu i Širokom Brijegu su u odgovorima naveli da nemaju aktivnih predmeta za krivična djela ratnog zločina protiv nedostupnih lica.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, jedan od razloga za veliki broj nedostupnih vidi u Strategiji za rad na predmetima ratnih zločina.
“Tom je Strategijom omogućeno da svi oni koji su potencijalno ugroženi, odnosno postoji mogućnost da će odgovarati za počinjene ratne zločine, pogotovo lica s te famozne ‘A’ liste su dobila dovoljno prostora da se mogu dislocirati, odnosno pobjeći u susjedne zemlje, prije svega Srbiju, a naravno, jedan dio i u Hrvatsku, a jedan dio, manji, u Crnu Goru”, objašnjava on.
BIRN BIH je ranije pisao o primjerima kada je Srbija dala državljanstvo optuženom pred izricanje presude za ratne zločine u BiH.
Kantonalni sud u Bihaću raspisao je četiri međunarodne potjernice koje su još uvijek aktivne za optužene Slobodana Risa, Slavka Dotlića i Slavka Predojevića zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, te Eseda Abdagića zbog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Po saznanjima ovog suda, trojica optuženih se nalaze u Republici Srbiji, a jedan u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).
Interpol je 2019. godine, po naredbi Suda, raspisao potjernicu za Abdagićem, bivšim pripadnikom Petog korpusa Armije BiH. Njemu se na teret stavlja da je u decembru 1993., kao zatvorski stražar u Okružnom zatvoru u Bihaću, više puta udario vojnog zarobljenika, pripadnika Drugog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), koji je nakon kraćeg vremena od zadobijanja povreda preminuo.
Zbog zakonske prepreke izručivanja osoba koje imaju državljanstvo zemalja u koje su pobjegli, kaže Tahirović, jedina mogućnost koja preostaje jeste da se predmeti ustupe susjednim zemljama.
“Oni će vjerovatno procesuirati sva ona lica koja su puki izvršioci ili nebitna za sistem odgovornosti hijerarhijski, a sva ona lica koja imaju određenu hijerarhijsku odgovornost i obnašali su određene funkcije, oni neće biti procesuirani, i to je naša stvarnost, nažalost”, navodi on.
Nedostupna lica u predmetima “Vranica” i “Gabela”
Pred Kantonalnim sudom u Mostaru je protiv nedostupnih lica potvrđeno pet optužnica za krivično djelo “ratni zločin”, dok su za četiri osobe aktivne potjernice.
U pisanom odgovoru iz ovog suda navode da je za jednu osobu zatražena međunarodna pravna pomoć, a za jednu je bila raspisana međunarodna potjernica, pa je ta osoba uhapšena i čeka se ekstradicija.
Među licima za kojima je raspisana potjernica nalaze se, između ostalih, Željko Džidić i Ado Alagić.
Džidić je optužen s Matom Aničićem, Erhardom Poznićem i Ivanom Škutorom u predmetu “Vranica”. Njima je 2000. godine u Kantonalnom sudu u Mostaru počelo suđenje za ratni zločin nad zarobljenim pripadnicima Armije BiH.
Nakon skoro 20 godina, predmet je okončan oslobađajućom presudom, a prvooptuženi Džidić je u međuvremenu postao nedostupan organima gonjenja u BiH.
U haškoj presudi Jadranku Prliću i ostalima je navedeno da je stambeni kompleks “Vranica” u zapadnom Mostaru u maju 1993. bio na udaru Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a da su se civili i vojnici predali kasnije.
U istoj presudi se navodi da je dio vojnika nakon predaje bio zatočen u prostorijama Mašinskog fakulteta, “gdje su bili žrtve brutalnog premlaćivanja”, na mjestu gdje je bila stacionirana 3. bojna Vojne policije na čelu sa zapovjednikom Džidićem.
Navodi se i da se Vijeće uvjerilo da su tokom noći između 10. i 11. maja 1993. vojnici HVO-a ubili deset lica dok su bila zatočena na Mašinskom fakultetu.
Optužnica je teretila Aničića i Poznića u svojstvu pripadnika Vojne policije u Mašinskom fakultetu, a Škutora na dužnosti u Sigurnosno-informativnoj službi (SIS).
Alagić, koji se nalazi u Španiji i čija ekstradicija se čeka, optužen je sa Zihnom Šahinovićem i Matom Brajkovićem za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u oktobru 1993. u logoru “Gabela” kod Čapljine.
Na ročištu po prijedlogu Kantonalnog tužilaštva u Mostaru za razdvajanje predmeta u odnosu na Alagića rečeno je da je ovaj predmet na čekanju od septembra 2017. – kada je potvrđena optužnica jer je Alagić nedostupan, a za njim je Interpol raspisao potjernicu.
Tamara Zrnović iz tima “Obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja” objašnjava da su, kroz rad na markiranju mjesta zločina, od udruženja žrtava i porodica često puta čuli kako oni nisu zadovoljni radom pravosuđa u sprečavanju bijega osoba povezanih s ratnim zločinima.
“Da li je uredu podizati optužnice protiv onih osoba koje se nalaze u bjekstvu? Mislim da to ne bi trebalo da predstavlja neki izgovor za pravosuđe, jer kad-tad će doći u situaciju da i tužilaštva regiona sarađuju, da se premoste neke prepreke vezano za isporučivanje osoba”, kaže Zrnović i dodaje kako za veliki broj zločina čija mjesta počinjenja oni obilježavaju, uopće ne postoje informacije o osumnjičenima ili istragama.
U Tuzli dva neriješena predmeta
U Kantonalnom sudu Tuzla optužen je Božo Matanović za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a presudom iz jula 2015. on je osuđen na kaznu zatvora od pet godina. Iz ovog suda navode da je presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Federacije od septembra 2016., te da je predmet vraćen na ponovno suđenje.
Iz Suda u Tuzli objašnjavaju da se Matanović nije pojavio na zakazanom pretresu, niti ih je obavijestio o promjeni adrese, pa su u decembru 2017. odredili pritvor optuženom i raspisali potjernicu, kao i naredili raspisivanje međunarodne potjernice u julu 2018. godine.
Ovaj sud tražio je od Ministarstva pravde BiH pomoć u izručenju Matanovića, odnosno da molbu za izručenje dostave nadležnim organima Republike Hrvatske diplomatskim kanalima, radi njegovog izručenja BiH. Navode kako su u augustu 2020. godine iz Ministarstva pravde dobili odgovor da je Matanović državljanin Hrvatske pa ne postoji pravni osnov da ova zemlja vlastitog državljanina izruči BiH, ali da postoji mogućnost ustupanja krivičnog gonjenja Hrvatskoj.
Pred ovim sudom se, zbog krivičnog djela “ratni zločin protiv čovječnosti”, vodi i predmet protiv optuženog Milosava Tripkovića zvanog “Miko“ i “Ljeskovac”, koji se nalazi u Republici Srbiji.
Optužnica je potvrđena u martu 2009. godine protiv optuženih Miodraga Trifkovića, Vlastimira Perića te Tripkovića, koji je nedostupan. Postupak protiv njega je razdvojen u maju 2014. godine.
Protiv Tripkovića je u novembru 2010. raspisana međunarodna potjernica, a iz Kantonalnog suda u Tuzli su potvrdili da su 2021. godine ustupili krivično gonjenje Srbiji.
Za BIRN BiH su iz tuzlanskog suda potvrdili da iz akta Višeg suda u Beogradu proizlazi da je Tripković u martu 2022. lišen slobode na osnovu naredbe za raspisivanje potjernice i rješenja o određivanju pritvora.
Predmet je dostavljen Apelacionom sudu u Beogradu radi odlučivanja o žalbi branioca Milosava Tripkovića koja je izjavljena protiv rješenja kojim je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za izručenje lica Milosava Tripkovića po molbi Ministarstva pravde BiH iz marta 2015. godine.
Sudovi s po jednim aktivnim predmetom protiv nedostupnih lica
Kantonalni sud u Goraždu potvrdio je jednu optužnicu u predmetu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u kome je jedna osoba nedostupna pravosudnim organima – Lazar Mutlak. Iz Suda su potvrdili kako imaju saznanja da je Mutlak državljanin Srbije i da se nalazi u ovoj zemlji, ali da nisu raspisali međunarodnu potjernicu jer nisu ispunjeni zakonski uslovi.
Napomenuli su da su putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, na prijedlog Tužilaštva, u formi zamolnice podnijeli zahtjev za preuzimanje krivičnog gonjenja nadležnom organu Republike Srbije.
Okružni sud u Bijeljini trenutno vodi postupak protiv Grozdana Savića, protiv kojeg je raspisana potjernica. On se tereti da je u mjestima Koraj i Mrtvica u općini Lopare fizički zlostavljao, udarao i zastrašivao više civila bošnjačke nacionalnosti, koji su iz bijeljinskog logora “Sabirni centar” dovođeni u ova sela na prinudni rad.
Prema optužnici, on je ove zločine počinio kao pripadnik Vojske Republike Srpske u periodu od aprila do novembra 1992. godine.
Suđenje je prekinuto do daljnjeg, a BIRN BiH je ranije pisao da se Savić branio sa slobode uz zabranu napuštanja zemlje i obavezu da se redovno javlja u stanicu policije, što nije ispoštovao.
Okružni sud u Banjoj Luci je 2002. izdao naredbu za raspisivanje međunarodne potjernice protiv optuženog S. M. zbog krivičnog djela “ratni zločin protiv civilnog stanovništva”. Potjernica je prvi put raspisana 2007. godine.
Objašnjavaju da ih je Interpol obavijestio da izručenje nije moguće zbog formalnih smetnji, odnosno zakonskih odredbi koje se primjenjuju u odnosima između Kraljevine Švedske i BiH, a po kojima osoba koja je švedski državljanin ne može biti izručena u BiH.
Državno tužilaštvo Kraljevine Švedske dostavilo je odluku od 27. augusta 2012., kojom je obavijestilo ovaj sud da se zahtjev, koji im je bio upućen za preuzimanje krivičnog gonjenja u ovom predmetu, odbija uz obrazloženje da optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio navršio 21 godinu života te je, prema švedskim državnim propisima, nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ovih krivičnih djela, stoji u odgovoru, kao i da su nadležni organi Kraljevine Švedske dostavili podatak da je optuženi promijenio ime u A. M.
Okružni sud u Istočnom Sarajevu ima jednu međunarodnu potjernicu za Miletom Damjanovićem, koja je raspisana 1996. i stalno obnavljana za krivično djelo “služba u neprijateljskoj vojsci i ratni zločin protiv civilnog stanovništva”.
U Kantonalnom sudu u Odžaku potvrđena je optužnica protiv Mate Dragičevića, koji se nalazi u Hrvatskoj, pa se dostavljanje potvrđene optužnice vrši putem međunarodne pravne pomoći. Iz ovog suda navode da nemaju potvrdu Ministarstva pravde BiH da li je navedena optužnica dostavljena optuženome.
“Sud stalno urgira postupanje po zamolnici za pružanje međunarodne pravne pomoći”, naveli su oni.
Pred Kantonalnim sudom u Zenici vodi se predmet protiv Ive Crepulje, za kojim je raspisana međunarodna potjernica zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Optužnica tereti Crepulju da je, kao pripadnik HVO-a, 16. oktobra 1993. ubio jednog maloljetnog civila u mjestu Ratanj. BIRN BiH je 2015. godine pisao da je Sud naredio njegovo privođenje nakon što nije došao na suđenje.
U Okružnom sudu u Prijedoru trenutno je u toku jedan predmet koji je ustupljen od strane Suda BiH u odnosu na nedostupno lice, dok su pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku potvrđene dvije optužnice protiv nedostupnih lica, a aktivna je jedna potjernica za krivična djela ratnih zločina. Ovi sudovi u odgovoru nisu naveli o kojim licima se radi.
Izvor: Detektor.ba