Sud Bosne i Hercegovine zakazao je za 5. juni izricanje presude osmorici bivših pripadnika policije optuženih za progon bošnjačkog stanovništva u Janji od 1992. do 1994. godine.
Izricanje presude zakazano je nakon što su Odbrane posljednje trojice optuženih – Save Mršića, Milivoja Čobića i Milana Markovića – iznijele završne riječi u kojima su zatražile oslobađajuću presudu. Njih trojica su optužena za zločin protiv čovječnosti sa Milanom Đokićem, Branislavom Trišićem, Zoranom Tanasićem, Žarkom Milanovićem i Mladenom Krajišnikom.
Odbrana Save Mršića smatra da nisu dokazani navodi optužnice da je on učestvovao u privođenju i udaranju Ibrahima Gutića u decembru 1993. godine. Branilac Đorđe Vasić je naveo da se konkretna optužba zasniva samo na iskazu Gutića.
“Iskaz ne ispunjava uslove da bi se na njemu mogla zasnovati osuđujuća presuda”, rekao je Vasić, napomenuvši da svjedočenje nije potkrijepljeno drugim dokazima.
On je kazao da je zapisnik o prepoznavanju optuženog nezakonit, a da je iskaz svjedoka bio protivrječan. Kako je naveo, Gutić je u istrazi rekao da je Mršića viđao u Janji, a na suđenju da se ne sjeća da ga je viđao prije privođenja.
Branilac je istakao da je svjedok, na pitanja kako je saznao ko je drugi policajac koji ga je udarao, objasnio da mu je pomogao prijatelj na osnovu saznanja ko je s kim radio u patroli.
“Jasno je da je neprihvatljiv ovakav način utvrđivanja identiteta”, kazao je Vasić.
On je podsjetio da je Odbrana svjedoku predočila album s fotografijama i da je Gutić pokazao na drugu osobu za koju je mislio da je Mršić. Dodao je da u dnevniku policijskih događaja nije zabilježeno da je Gutić privođen, a da su zabilježene prijave Bošnjaka na koje je policija iz Janje reagovala.
Prema riječima Vasića, u policijskom dnevniku događaja zabilježene su prijave Bošnjaka, a policija koja je intervenisala po tim prijavama nije imala namjeru da vrši progon i zastrašivanje. Branilac je naveo da je Gutić prijavio policiji kad je bio pretučen u drugom događaju iz 1994. godine, što pokazuje da se nije plašio pripadnika Staničnog odjeljenja milicije u Janji, nego da je tražio njihovu zaštitu.
Odbrane Milivoja Čobića i Milana Markovića ocijenile su da nije dokazano da su dvojica optuženih, kao saizvršioci, u novembru 1993. na punktu u Janji pretukli Abdulaha Huremovića, koji je mjesec nakon toga preminuo.
Branilac Milenko Zelenović je naveo da se optužba za ubistvo temelji isključivo na iskazu sina oštećenog Admira Huremovića, koji je rekao da je njegov otac operisan devet dana nakon premlaćivanja i da mu je “po izlasku iz šok sobe” kazao: “Ubiše me Čobić i Pilica.”
“Čak i ovaj svjedok sumnja u očeve riječi po izlasku iz šok sobe i navodi da nije siguran da ga je prepoznao”, naveo je Zelenović.
On je istakao da, sve i da su tačni ti navodi, nije jasno na kojeg je Čobića mislio, ali da je sigurno da to nije optuženi. Branilac je rekao da je svjedok spominjao Čobića koji im je bio komšija, ali da u sudnici nije mogao prepoznati optuženog.
Odbrane Čobića i Markovića su napomenule da se iskaz svjedoka ne slaže sa navodima optužnice u pogledu vremena i mjesta događaja, kao ni drugih detalja.
Markovićev branilac Savo Marković je kazao da je svjedok Huremović naveo da je od komšija čuo da je u premlaćivanju njegovog oca učestvovao “Mile Pilica”.
“Svjedok ima posredna saznanja, od komšija je čuo za osmooptuženog”, naveo je Marković.
Obje Odbrane su navele da iz materijelne dokumentacije proizilazi da Čobić i Marković nisu radili u policiji u Janji u vrijeme ovog događaja.
Suđenje u ovom predmetu počelo je u junu 2016. godine, a postupak je razdvojen u odnosu na trojicu optuženih. Vlado Stjepanović i Ljubiša Ikić su preminuli, a Zoran Bogdanović nije sposoban za suđenje zbog bolesti.
/TV Podrinje/E.B.