Izet Nanić je rođen 04.10.1965.godine u Nanić Dolini, opština Bužim. Završio je Vojnu akademiju, a prvi vojni angažman imao je u Kragujevcu gdje je radio kao poručnik RV PVO sve do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu kada napušta JNA i dolazi kući. Dobitnik je najvišeg ratnog priznanja značke “Zlatni ljiljan”.
Po dolasku u rodni Bužim iz bivše JNA, odmah se uključuje u jedinstveni stroj patriotski opredijeljenih Bužimljana i daje ogroman doprinos u organizovanju odbrane i formiranju prvih vojnih jedinica. Posebno radi na jačanji svijesti i podstiče na borbu kao jedini način opstanka muslimansko-bošnjačkog naroda na ovim prostorima.
Svojim iskustvom, izuzetnih vojničkih, ali nadasve ljudskih kvaliteta stvara jedinstveni front sa hiljadama istomišljenika. Brzo stiče povjerenje među borcima i narodom Bužima. Ubrzo postaje oslonac i uzdanica bošnjacima Bihaćkog okruga. Brigadu vodi iz pobjede u pobjedu, a u svakoj njenoj pori ostavio je upečatljiv trag. Sa izuzetnim organizatorskim sposobnostima stvara jedinstven kolektiv i postavlja sve na svoje mjesto. Poseban pečat daje načinu izvođena borbenih dejstava Brigade jednim specifičnim nastupanjem.
Pokazalo se da u uslovima totalnog okruženja i nije bilo drugog načina ratovanja. Filigranskim pripremljenim operacijama oslobodjani su kilometri okupirane teritorije RBiH, zapljenivane ogromne količine prijeko potrebnog naoružanja i tehnike.
Pod njegovom komandom krenulo se i u prvo privremeno zauzimanje teritorije RBiH na Ćorkovači. I od tog dana Brigada nije znala za poraz. General Izet Nanić je bio čovjek koji je predodređen da pobjeđuje. Čovjek ogromne energije i neuništivog duha. Njegove starješinske kvalitete najbolje su zapamtili malobrojni preživjeli četnici u operaciji „Munja ‘93” i ratni zločinac Ratko Mladić koji je septembra ‘94 jedva izvukao živu glavu sa Radoča. Bježali su četnici ispred Izinih zlatnih vitezova od Banjana, Bos. Krupe, Otoke, Grabeža, Lohovskih brda do Velike Kladuše.
U historiji osobodilačke borbe koju vodimo zasigurno će ući istina o 505. viteškoj brigadi i njenom komandantu, jer historija poznaje samo činjenice. Činjenica je i to da je Brigada na čelu sa brigadnim Nanićem od početka rata pa do danas uspjela sačuvati sve dostignute položaje. Nikad nije izgubila ni milimetra teritorije u svojoj zoni odgovornosti, a činjenica je i to da su bužimski vitezovi oslobodili preko 300 kilometara kvadratnih okupirane teritorije.
Posebno treba istaknuti momenat začetka ideje tzv. autonomije kada je zasigurno komandant Nanić odigrao odlučujuću ulogu i sačuvao narod Bihaćkog okruga od izdaje. Tih dana sve oči stanovnika Okruga bile su usmjerene prema Bužimu, prema komandantu Naniću. Svima je bilo jasno da bužimska riječ neće izdati narod i državu BiH.
Komandant Nanić je dobro znao šta radi. Čvrsto opredijeljen i sa jasnim ciljem probudio je otpor i ponos krajiški prema izdajnicima. Kasnijim tokom dešavanja došlo je do žestokih oružanih sukoba u kojima 505. viteška brigada na čelu sa njenim komandantom bilježi klasične vojničke pobjede.
Za svoje ratne zasluge legendarni komandant, koji je život za Domovinu položio 5. avgusta 1995, odlikovan je Zlatnim ljiljanom 1994. godine, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.
Neka mu je rahmet plemenitoj duši i vječni Džennet.
/preporod.info